Dan + 48 – Novi dan, nove pobjede

Novi dan, nove pobjede. Tako bar kažu. Ne znamo da li se to odnosi i na nas, mislim naravno da se odnosi, no novi dan već jedno vrijeme ne donosi nove pobjede.

Nove pobjede u smislu spavanja i odmora organizma i tijela. To je malo teže ostvariti, ne znamo zašto ni što se dešava.

Ovu noć ako se spavalo svega sat i pola je bilo puno. I tako već jedno vrijeme. Možda je to neki trenutno neriješivi problem, neriješivi u smislu samostalnog rješenja ili pomoći već uz pomoć odgovarajuće osobe. Koja god to osoba bila.

Vidjet ćemo još jedno vrijeme kako će se stvari odvijati, pa nakon toga odlučiti što i kako dalje. Ako se ništa ne promjeni, ili ništa znaćajno onda će se definitivno trebati potraživi pomoć jer ovo nema smisla više.

Ne može se funkcionirati na ovaj način. Možemo do druge godine nagađati o čemu se radi, da li je stres, da li je promjena vremena, da li je ovo ili ono, ili pak da li je nešto treće. Kako god bilo, preostaje nam samo “da li je”. A to nije dovoljno.

Da ne zaboravim, nakon jučerašnjeg osjećaja blokade, to je prošlo ali samo od sebe. Prilikom večernjih inhalacija nije bilo ništa konkretno za iskašljati što nas je začudilo s obzirom na situaciju kroz dan očekivalo se barem nešto za iskašljati.

E sad tu opet dolazimo do onoga da nam tijelo nije odmoreno pa ujedno i ne funkcionira kako treba, možda zato se nije uspjelo obraniti od tog sekreta koliko toliko.

Ujedno zanimljivo odvijanje situacije a istodobno vrlo frustrirajuće. Ljudski organizam je vrlo zanimljiva mašinerija, i totalno nepredvidiva.

Ne znaš da li biti iznenađen ili fasciniran.

Dan + 47 – Inspiracija na razini nule

Novi dan, ništa previše novoga. Inspiracija na razini temperature na sjevernom polu.

Evo da ovo ne bude toliki kratak i sramotan post, nastavak slijedi.

Taman je odlučeno ići prošetati se do dućana, tek toliko da imamo neki cilj točnije odredište za aktivnost. No međutim plan je pao u vodu jer čim smo se počeli spremati je također i kiša počela.

Tako da ništa od toga ovaj put.

Danas nešto se ima za iskašljati, možda je to zato jer je danas dan za Azitromicin. Doduše nije da se konstantno kašlje, već se osjeća ko teret ili ko prepreka dok se nakašlje.

Teško je to objasniti točno, oni koji imaju isti problem znaju o čemu se ovdje radi dok je u drugom slučaju to teško za izraziti i objasniti.

No ono što je ovdje, bez obzira na osjećaj da se mora nakašljati, dok se to i napravi makar na silu, ne može se ništa iskašljati. Barem ne u ovom našem slučaju.

Ko neki čep da se napravio od sekreta, tako bi bilo najjednostavnije objasniti. Nadamo se da će se uz pomoć večernjih inhalacija to riješiti.

Dan + 46 – Ili nesanica ili brutalno spavanje

Da, dobro ste pročitali. Dok se mučimo sa nesanicom onda ne spavamo cijelu noć, zaspimo ujutro te kroz sljedeći dan smo katastrofa. U drugom slučaju, ako spavamo onda su to opet drugi ekstremi.

Kao što je jučer spomenuto da nam je idelano kojih šest sati da se odmorimo, nakon nesanica spavamo puno više nego što bi trebali.

Da li je to odgovor tijela da se odmori radi neispavanost ili nešto drugo, ne znamo.

Kako god bilo, u oba slučaja smo sljedeći dan ko živi mrtvaci. Ili preumorni za živjeti ili previše naspavani da smo opet umorni. Čudne kombinacije, samo što je problem u tome da to već jedno vrijeme traje i nikako da se normalizira.

Voljeli bi vjerovati da je to stvarno posljedica promjena vremena, ali u tome nismo stručni tako da nam ostaje samo “možda”. Dok je bilo zatoplilo sada nedugo onda je sve super bilo ako nas pamćenje ne vara.

Tada je bio drugi problem, tad smo se previše opustili i imali otvorene prozore cijeli dan, no to nas je koštalo toga da nas je propuh uhvatio i prehladili smo se. A prehlada, i to ona najobičnija, kod nas traje oko tjedan dana.

Zasad nikako nije dobro, a niti zdravo.

Dan + 45 – Dan isti kao i noć

Jučerašnji dan je bio isto kao i noć, točnije oboje je bilo nikakvo. Ne mogu pronaći prave riječi kojima bi se opisala protekla dvadeset i četiri sata.

Sivilo, dosada, monotonija, depresija… Tuga, jad i čemer najtočnije. Točno zašto ne znamo, utjecaj vremena pretpostavlja se.

Noć je naravno neprospavana, još jedna u nizu. Zaspalo se tek ujutro i spavalo se svega par sati.

Zanimljivost je ta da bez obzira što se spavalo svega par sati, mislim da točno tri i pola sata, uspio se talog napraviti i nastaniti gdje već stanuje. To se dosad primjetilo da se napravi dok se spava dulje, odnosno kojih sedam do osam sati. Inače ovdje se radi o spavanju od kojih šest sati, mislim toliko nam osobno treba da se odmorimo. Ne pričamo opčenito, već osobno.

Šest sati sna i ko novi smo, dok kod spavanja od recimo osam sati se osjećamo ko da nas je kamion pregazio.

Kako god bilo, nakon tih tri i pola sata prespavanih, nemir u tijelu. Ko trnci, ali više kao negativni trnci.

Isto kao i kod situacije kad nam padne šećer pa drhtimo, tako bi mogli sad opisati trenutno stanje samo bez želje za slatkim.

Da li je to posljedica umora ili nesanice ne znamo, vrlo moguće da je sve povezano.

Ništa, ovu noć će se uzeti tableta za smirenje da nas uspava pa da odspavamo kako bog zapovijeda.

Dan + 44 – Drugi dan izlaska

Nakon prvog izlaska, to jest nakon prvog izlaska rješavanja nužnih stvari evo nam i drugog dana za riješiti. Danas također će se biti aktivno, jer ono što se jučer nije stiglo riješiti mora se danas.

Nadamo se da danas neće biti gužve ko i jučer jer je to jučer bila strahota za vidjeti.

Kako god da je, vidjet ćemo na licu mjesta dok dođemo tamo.

Nakon prošotjednog sunčanog tjedna, ovaj tjedan je sav nikakav i sivi. To kažemo iz razloga jer samim time smo i mi neki bezvoljni i umorni cjele dane. Nikako da budu stvari normalne.

Ne treba biti sve idealno i savršeno, već da je sve stabilno bila bi drugačija priča. Ovako nikud nikam ni sa vremenom a ni sa nama. Očito ipak to vrijeme ima veliki utjecaj na ljude.

Totalno smo bezvoljni pisati ovaj post, inspiracije nigdje al eto, tako je to danas. Sutra će možda biti drugačije, bolje rečeno nadamo se.

Close