Događaji i razmišljanja jedne osobe
Kontrola je nezaobilazni dio života s cističnom fibrozom. Prema potrebi održava se češće ili rijeđe. Nama je idealno svaka tri mjeseca jer smo tako cijelo vrijeme u toku sa svime i ništa se ne stigne promijeniti ili dogoditi između. Naravno ne možemo biti sigurni kad će nam se nešto dogoditi no bolje spriječiti nego liječiti.
Trenutno odrađujemo inhalacije, istuširamo se i možemo krenuti. Danas je dan kontrole, te se nadamo da ćemo obaviti sve u nekom razumnom i kratkom roku.
Zadnji puta, prije tri mjeseca, sve smo odradili u maksimalno dva sata te smo se sami sebi čudili kako to brzo je prošlo.
No međutim za danas imamo osjećaj da neće biti brzo ko zadnji puta.
Iskreno ne znamo što očekivati.
Jedino se nadamo da nećemo izgubiti cijeli dan na promet u gradu.
Nema ništa novoga kod nas, osim što nam se bliži kontrola. I to sutra, sutra je kontrola.
Ne znamo koliko dugo ćemo se zadržati, jer zadnji puta smo poprilično brzo bili gotovi.
Da li će tako i sutra biti, teško je prognozirati.
Ali se nadamo da hoćemo, ne volimo se općenito dugo zadržavati u bolnici a kamoli tek sada kad je cijela ta zbrka sa koronom.
Ništa, držimo fige za sutra!
Eto tako, iz vedra neba došli nam nalazi kontrole. Danas je srijeda a kontrola je bila u petak tako da je ovo bilo izuzetno brzo i neplanirano.
Nalazi su zadovoljavajući te ne treba poduzimati nikakve dodatne radnje.
Ono čega smo se pribojavali, antibiotika, pokazalo se neopravdano jer nema potrebe za njima.
Nalaz spirometrije je dobar kao i nalaz sputuma. To je za svaku pohvalu.
Doduše makar se tako ne osjećamo često, ko da je sve dobro, možemo se samo nadati da će potrajati.
Iskreno malo me to i zabrinulo, jer tako dobra situacija najčešće ne traje dugo. Kako bi se reklo, treba živjeti u trenutku. Bilo bi super kad bi ovaj trenutak potrajao čim duže.
Bolje da ne filozofiramo sad, tako je kako je i moramo tako dalje nastaviti. Šta bude kasnije, bit će. Ili je suđeno ili nije, nema druge.
Dan poslije kontrole. Kao što je jučer rečeno, danas će se imati nešto više detalja od jučer. Kao što je i istina. Kontrola je prošla okej, rečeno je da su nalazi zadovoljavajući.
Kontrola je nezaobilazni dio života s cističnom fibrozom. Prema potrebi održava se češće ili rijeđe. Nama je idealno svaka tri mjeseca jer smo tako cijelo vrijeme u toku sa svime i ništa se ne stigne promijeniti ili dogoditi između. Naravno ne možemo biti sigurni kad će nam se nešto dogoditi no bolje spriječiti nego liječiti.
Pa krenimo konkretno.
Spirometrija je 87%, na uho disanje nije tako idealno kao i spirometrija već pretpostavljam da se čuje hripljanje. To je sekret. Ono što bi nam to moglo nagoviještati je to da je vrijeme za antibiotike. I to ne obične nego venozne.
Mislim da ćemo ovaj puta njih dobiti kao preporuku. Ha čujte, zadnje smo ih dobili u sedmom mjesecu prošle godine. A preventivno svakih šest mjeseci hodamo na intravenozne antibiotike kako bi održavali dobru situaciju i još bolje zdravstveno stanje.
Sva sreća pa se dosad to pokazalo kao pun pogodak. S obzirom kako 11 mjeseci nismo bili na jačim antibioticima, mislim da ih sad nećemo izbjeć. Zadnji puta smo se uspijeli “zakrpati” sa antibioticima na usta, no medjutim treba se i samog sekreta riješiti. A to se može riješiti uz intravenozne antibiotike, i to učinkovitije nego kao što je i slučaj kod antibiotika na usta.
Ovaj puta se nije davala krv, već samo iskašljaj i spirometrija se obavila. Tako da u ovom slučaju čekamo nalaz iskašljaja da znamo što i kako dalje.
