Dan + 63

Nedjelja je, miran dan. Nema promjena. Dan je brzo prošao. Pišem objavu navečer jer se ujutro zaboravilo. Jednostavno uz sve brige na pameti, tek se kasnije sjetilo na to. Ali dobro, nije se propustilo tako da nema mjesta panici.

Osjećamo se dobro, nema nikakvih promjena. Barem ne još uvijek. No nije sve idealno, osjeća se prisutnost sekreta na plućima kojeg ne možemo iskašljati. Barem ne sami, treba tu pripomoć antibiotika.

Nalaz iskašljaja koji čekamo najvjerojatnije će pokazati potrebu za antibioticima. To i nije toliko loša vijest, barem ćemo se očistiti od svega i svačega u organizmu.

No to ne mora značiti da će biti ovaj put biti taj slučaj, možda će biti dovoljno per os uzeti. No ono što je problem kod per os, je to da treba još popratnih tableta uz njih, za želudac, pa protiv gljivica što nam dnevno iznosi devet dodatnih tableta.

Intravenozno ne treba ništa od toga, eventualno protiv gljivica. Ali to se može i naknadno nakon terapije uzeti. Sve ovisi o finalnom iskašljaju nakon provedene terapije.

Ništa, čekamo nalaze kontrole te tada budemo pametinij.

Dan + 62 – Dan poslije kontrole

Dan poslije kontrole. Kao što je jučer rečeno, danas će se imati nešto više detalja od jučer. Kao što je i istina. Kontrola je prošla okej, rečeno je da su nalazi zadovoljavajući.

Kontrola je nezaobilazni dio života s cističnom fibrozom. Prema potrebi održava se češće ili rijeđe. Nama je idealno svaka tri mjeseca jer smo tako cijelo vrijeme u toku sa svime i ništa se ne stigne promijeniti ili dogoditi između. Naravno ne možemo biti sigurni kad će nam se nešto dogoditi no bolje spriječiti nego liječiti.

Pa krenimo konkretno.

Spirometrija je 87%, na uho disanje nije tako idealno kao i spirometrija već pretpostavljam da se čuje hripljanje. To je sekret. Ono što bi nam to moglo nagoviještati je to da je vrijeme za antibiotike. I to ne obične nego venozne.

Mislim da ćemo ovaj puta njih dobiti kao preporuku. Ha čujte, zadnje smo ih dobili u sedmom mjesecu prošle godine. A preventivno svakih šest mjeseci hodamo na intravenozne antibiotike kako bi održavali dobru situaciju i još bolje zdravstveno stanje.

Sva sreća pa se dosad to pokazalo kao pun pogodak. S obzirom kako 11 mjeseci nismo bili na jačim antibioticima, mislim da ih sad nećemo izbjeć. Zadnji puta smo se uspijeli “zakrpati” sa antibioticima na usta, no medjutim treba se i samog sekreta riješiti. A to se može riješiti uz intravenozne antibiotike, i to učinkovitije nego kao što je i slučaj kod antibiotika na usta.

Ovaj puta se nije davala krv, već samo iskašljaj i spirometrija se obavila. Tako da u ovom slučaju čekamo nalaz iskašljaja da znamo što i kako dalje.

Dan + 61 – Kontrola

Prva kontrola nakon karantene. Zadnja kontrola je bila u drugom mjesecu ove godine, tako da cijela situacija nije utjecala na održavanje kontrole. Barem ne moje.

Petak, početak vikenda. Moglo bi se reći naš omiljeni dan u tjednu. Inhalacije su u tijeku, odradimo prvu inhalaciju, tuširanje, druga inhalacija i krećemo u bolnicu.

Ne znamo kako sad to funkcionira sa bolnicom s obzirom na nedavni potres, treba vidjeti pa onda reći. Više detalja o tome sutra, nakon što se riješi kontrola.

Moram reći da se čak veselimo ovoj kontroli. Nekako nam je to sve priraslo srcu.

Dan + 60 – Dva mjeseca iza nas

Eto, prošlo je dva mjeseca od prve objave. Dva mjeseca pisanja bloga. Da li se nešto značajno promjenilo ili je ovaj blog utjecao na nešto? Ne, apsolutno ništa.

Koliko vidimo, blog i dalje nije zaživio kako se očekivalo, valjda zato jer ga ljudi još nisu otkrili. Mislim nije se očekivalo da će biti neki boom ui vezi svega toga, već informativno i radoznalo od strane posjetitelja.

Ima se vremena, blog neće nikamo pobjeć sa Google-ove tražilice.

Što se tiče pisanja samih objava, ponekad je to naporno. Prije nego si zamislite “kako može biti pisanje teksta naporno?”, shvatite ovo, svaki dan se piše nešto iz tog dana ili iz prethodna dvadeset četiri sata. Ukoliko se par dana za redom ne dogodi ništa značajno što bi se moglo podijeliti tada to postane naporno jer se treba pisati sve i svašta što ponekad i nije inspirativno.

Dok se ima tema, odnosno dok ima nekih događajao, tada sve ide bez ikakvih problema. Niti ne treba posebna inspiracija već riječi same naziru. Ko i kod ove objave sada, niti se ne treba posebno naprezati moždane vijuge, niti razbijati glavu sa time što i kako napisati.

Sve ide svojim prirodnim tokom, iz razloga jer se ima tema.

Dan + 59 – Gužva

Današnji dan je takva gužva da nismo imali vremena sjest kako spada. Gužva od ranog jutra, i skoro cijeli dan na nogama. Tolika Gužva da se nije imalo vremena za izdvojiti kako bi se napisala ova objava.

Toliko smo iscrpljeni da jedva držimo oči otvorene, tako da ni ne znamo što konkretno napisati. Mislim da će ovo biti ultra kratka objava, tek sutra da će se napisati nešto više dok se naspavamo i odmorimo…

Close