Dan + 40 – Vožnja biciklom
Jučer nije bilo šetnje, već vožnje biciklom. Mobitel kaže da se prošlo osam i pola kilometara u sat i petnaest minuta. Vrlo dobro mogu reći. Fizički nije ništa previše bilo naporno, osim sjedala na biciklu. E to je bio pravi izazov.
Prilikom vožnje smo posjetili nekoliko trgovačkih dučana, točnije dva da si kupimo nešto za popit. U prvom trgovačkom centru, ime ne želim pisati, je bio potpuni kaos. Gužva kakvu nismo mogli vidjeti prije svega ovoga, čovjek na čovjeku, guranje, udaranje, nesolidarnost, sebičnost, distanca ne postoji i ono najgore svega par ljudi je imalo maske na licu. Ostali su bili ponosni jer oni ne trebaju ni maske ni rukavice, ma neče to njima ništa.
Na ulazu u trgovinu su bile rukavice i sredstvo za dezinfekciju, koje smo naravno koristili. Išli smo s ciljem da uzmemo to što trebamo i čim prije izađemo. Imali smo maskice koje inače ne nosimo bez obzira na cističnu fibrozu, ali odgovornost je odgovornost.
U trgovini je svega par osoba imalo maskica, a ljudi gro. Ono što nas je iznenadilo je to što zaposlenici trgovine nisu imali zaštitnu opremu. Pod time mislim na rukavice i maskice. Svega par zaposlenika je imalo. Ono što nam je okrenulo želudac je gospođa koja radi na odjelu mesa, bez ičega dira, važe i prodaje meso! Kakve rukavice? Kakav papir na vagi? Kakva maskica, a hvala bogu kihala je na sve strane. Ljudi moji to je UŽAS bio za vidjeti. Drugi puta dok dođemo u tu trgovinu ako će biti isto, žalit ćemo se jer to je van svakih granica. To je inače jedna dosta solidna trgovina, ali ovo nije za vjerovati.
U drugoj trgovini u koji smo došli (a inače tamo izbjegavamo radi upitne kvalitete mesa) je situacija drugačija. Postoji dezinfekcijsko sredstvo na ulazu, no ne i rukavice što mislim da bi trebalo. Razmak se drži, nema puno ljudi niti gužve zaposlenica jedina koju smo vidjeli ima zaštitnu opremu. To je za svaku pohvalu.
Kako nam dolazi vikend, petak smatram početkom vikenda, situacija je malo opuštenija jer od sljedećeg tjedna kreću mjere popuštati još više.