Dan + 103 – Napokon gotovo

Možemo napokon reći da je – napokon gotovo! Ako ništa drugo, barem zasad. Prošlo je naših četrnaest dana i sada se samo možemo nadati da uskoro nećemo ništa pokupiti da bi nas dovelo u neku opasnost od infekta.

Sada smo izdržali godinu dana bez intravenozne terapije, mogli smo i još dulje no međutim nismo se htjeli mučiti više. Nije baš zabavno dok osjećaš ko da imaš mokri pjesak na prsnom košu.

Pogotovo ne dok si navečer legnemo i sve se to slegne. To nije nimalo ugodno. Ili dok se usred noći probudimo jer ne možemo disati. Ili se probudimo jer nas toliko kašalj muči da ne znamo da li se gušimo, imamo li alergiju ili nešto sasvim drugo.

Definitivno nije niti ugodno niti zabavno.

Sada se samo možemo nadati da će biti sve ok do daljnjega.

Dan + 99

I tako, mi se vratili sa antibiotika. Danas na sreću nije bilo problema sa bočicama, te se nadamo da se neće ponoviti. Dosta je naporno sjediti tamo i čekati da kap po kap istekne lijek.

Čak su i medicinske sestre kazale da nema smisla to tako, pokušavale požuriti raznim metodama ali neuspješno.

Ali eto, očito je suđeno da je to tako. Jednom ide kako je zamišljeno dok se drugi puta vuče kao mrtav konj. Isto kao život, nekad nas mazi a nekad sve samo ne to.

Dan + 98 – Saga se nastavlja

Taman svaki dan kada se ponadamo da će biti bolje, to se ne dogodi. Saga oko bočica se nastavlja iz dana u dan i nitko ne zna što i zbog čega se to dešava.

Tvornička greška koju ne mogu reklamirati jer je “ispravno”, odnosno neispravno ali dovoljno ispravno da ne prođe pod reklamaciju.

Bože dragi.

Ujutro su nam skinuli braunilu, već četvrtu u devet dana. Običaj je stavljati plavu radi boljeg toga, no ako nam tu stave veća je šansa da će žila puknuti. Tako da nam stavljaju najmanje i to drži kojih dva dana.

Sledeća terapija, novo pikanje. Ne znamo više gdje će nas upiknuti, ide se od ramena sve niže i niže tako da će sada biti prostor oko šake. Gdje god da nas upiknu, nadamo se samo da neće biti drame oko prepikavanja.

Dan + 97 – Bočice ne valjaju

I dalje ista situacija kao i ovih dana, male bočice od 100 ml ne valjaju. S obzirom da se samo radi o “brzini” toka antibiotika i male bočice su u pitanju, ne može se tu ništa napraviti.

Bila bi druga priča da se radi o nekom drugom nedostatku, tada bi se valjda mogle mjenjati. Ovako sada se jedino može čekati da se potroše i nadati se da sljedeća serija neće biti ista ili slična kao i ova.

Stavljamo pjesmu kao i neki dan, podsjeća nas na ljeto… Tako da danas dok smo otvorili YouTube i vidjeli pjesmu znali smo da ju moramo poslušati opet. Nostalgija.

Rečeno nam je da bi terapija trajala deset dana, no mislim da bi bilo bolje da odradimo punih četrnaest dana tako da smo dulje bez brige. Opet, to ne mora ništa značiti jer može biti da će nam deset dana biti isto ko i četrnaest. Nadamo se naravno da će biti sve u najboljem redu.

Ali eto, kako bude bit će a mi živi bili pa vidjeli.

Dan + 96 – Sustav ne funkcionira

Uzalud smo se jučer ponadali da bi mogle stvari se vratiti u normalnu, to nam nije išlo na ruku. Ni jučer navećer ni danas ujutro. Naravno pričamo o sustavu, koji i dalje ne funkcionira.

Cijela serija bočica ima neku tvorničku grešku i tu nema spasa sve dok se ne potroše sve zalihe. A do onda se nadati da će potrošiti sve zalihe na odjelu, u međuvremenu.

Braunila od neki dan još uvijek funkcionira, to se može vidjeti na primjeru antibiotika koji je u flašici od 250 ml. On bez problema može biti gotov za 10-15 minuta, ovisno o brzini, no zato je ovaj od 100 ml tri puta sporiji. Jedan dan je tekao četrdesetak minuta, danas oko pola sata i tako do daljnjega.

Možemo se samo nadati da sljedeći put kada dođemo na terapiju, da više ne bude bočica iz te serije.

Close