Dan + 10

Nakon jučerašnjeg umora, danas ujutro iznenađenje! Nakon buđenja bila je potreba za izacivanjem sekreta, no na iznenađenje (i šok?) nakon običnog nakašljavanja izbačena je takva gomila sekreta da sam još sad u čuđenju.

Kako je to moguće, ne znam ali očito čim se dulje spava to se više sekreta nakupi. To je bilo pravo “čišćenje” pluća ujutro, sa guštom!

S druge strane se zapitaš kako je moguće da tolika količina nečega ti “živi” u dišnim putevima i kako kroz noć nije bilo bilo kakvih problema u vezi toga tipa otežano disanje ili gušenje.

Nemam nikakvo logično objašnjenje već samo da je ljudski tijelo savršen mehanizam.

Da se maknemo od sekreta i sluzi, današnji dan je okej. Nikakvih bolova ni nuspojava. Sve prolazi u najboljem redu.

Douduše moram reći da tek sada se vidi učinak antibiotika, i to nakon sedamanest (17) dana! Ne znam da li je moj organizam postao otporan na antibiotike ili je to kod svakoga drugačije, no međutim to je samo slučaj ko tableta. Kod intravenozne terapije se odma nakon prve doze lijekova osjeti razlika i olakšanje. Čudno, šta reći.

S obzirom da na današnji “događaj” cilj je ovih dana opet “uhvatiti” takvu ili sličnu količinu sekreta ujutro, uzeti sadržaj i poslati na analizu da se vidi kakve sve “ljudi, zviri i beštije” žive u tome. Pomalo odvratno, ali bolje vidjeti što se dešava u tome svemu da bi znali što se dešava u vlastitom organizmu a da mi to ne vidimo niti možemo vidjeti.

Živi bili pa vidjeli kako će to proći! Držite fige sutra.

Dan + 7

Nema terapija zasad, čekam da prođe vrijeme pa da krenem. Samo što će to vrijeme biti tek za par sati…

Današnji dan dosad je prošao mirno, bez bolova ili nekih neželjenih nuspojava. Većinom je tako svaki dan, no međutim uvijek se zna dogoditi da neki dan nešto boli bez razloga. Al kao što je jučer već spomenuto, ništa sa čime nismo naučeni živjeti.

Odlučeno je da će se nastaviti sa antibioticima još tjedan dana. Baš danas se osjetilo višak sekreta i nešto više iskašljavanja nego ostalih dana tako da se odlčilo ići dalje sa terapijom.

Nije prvi puta da se nakon dva tjedna tek počinju “prikazivati” znaci uzimanja antibiotika, no prema nekoj teoriji terapija traje dva (do tri) tjedna i onda prestaje. U ovom slučaju to ne drži vodu jer tek se osjećaju neki pomaci koji su se mogli osjetiti odma prvih par dana uzimanja terapija. Al šta je tu je, idemo dalje.

Ova situacije mi je tolko okupirala misli da je zaboravljeno na tablete tako da se zaboravilo zvati doktoricu i naručiti tablete prije nego one nestanu… Al eto, to se baš desilo i došlo je do onoga do čega ne bi smjelo doći – pomanjkanja tableta u najgorem mogućem trenutku.

Sutra ujutro rano moram zvati liječnika opće prakse da mi pošalje recept za tablete i mogu se nadati da će čim prije recepti biti poslani jer je već jedna runda terapije preskočena a sljedeća je odmah sutra ujutro koja će biti također preskočena. U najgorem slučaju preskočit će se četiri terapije a u najboljem dvije, nadam se da će biti ovaj drugi slučaj…

Živi bili pa vidjeli, ali nadajmo se najboljem!

Dan + 6

Obveze i neplanirani događaji su obilježili ovaj dan. Ni f od filmova koji su bili planirani za pogledati danas, tako da će se to prebaciti na neki drugi dan. Dobro se osjećam, glava tu i tam zaboli, isto kao i prsni koš. Ništa novo i nište neočekivano. Sve u svemu ocjena pet.

Sutra mi je zadnji dan antibiotika, tj drugi tjedan. S obzirom da su se zadnji puta uzimali puna tri tjedna, dvoumim se da li nastaviti tim tempom ili sada smanjiti na dva tjedna, s obzirom da je kratka pauza bila između. Hmmm, odlučit ćemo sutra. Sve ovisi o volji sutra.

Danas ne znam koju pjesmu da stavim, prvi puta otkad pišem objave ne znam koju pjesmu da stavim, niti ju imam u “rezervi” ko i ovih dana.

Pjesma je pronađena, idemo dalje.

Inhalacije su odrađene za danas, antibiotici nisu a sve ostalo mislim da je. Pitate se zašto i kako mislim? Pa evo, evidencija za današnji dan kaže da je još nešto preostalo uz antibiotike. To ću popiti malo kasnije, da mi se vremena poklapaju (12h + 8h).

Ako se pitate što inhaliram, s obzirom da ih svaki dan spominjem (inhalcije); inhaliram Pulmozyme, Natrijev klorid i Colobreathe. Prije inhalacije uzimam Ventolin i Symbicort.

Toliko od mene za danas, laku noć!

Dan + 4

Večernje pisanje – vrijeme za terapiju. Danas nismo nešto od riječi, dan je brzo prošao a nije puno toga napravljeno. Osim što se rano probudilo, drugih “šokova” nije bilo. Runda antibiotika je uzeta, sad još dvije rune inhalacija dvije – tri runde tableta. Zašto dvije – tri a ne dvije ili tri? Jednostavno zato jer ne znam da li ću stići popiti sve te silne tablete…

To mi je jedan od učestalih problema koji mi se dešava dok sam na per os antibiotiju, jednostavno od svih tih silnih razmaka između terapija i vremena uzimanja tableta, ne stignem ih sve uskladiti…

Dok sam na antibiotiku ti su dvije vrste antibiotika, tablete za želudac, tablete protiv gljivica koje su urzok antibiotika i to mi dođe na devet (9!) dodatnih tableta uz ove što već uzimam. Tabletu za želudac uzimam ujutro na tašte pa moram imati pauzu, onda se najesti (inače ne jedem ujutro) i tek onda mogu sa antibiotikom, pa poslije njega sa tabletama za gljivice i to opet za 12h. A u tom periodu između treba ostale tablete uskladiti.

Da sve nije tako crno, barem inhalacije nije teško uskladiti. Barem ne dok nemam obaveza, inače se zna i tu desiti problem. Al ništa novo na što nismo već naviknuti!

Da sve ne bude dosadno ko i ovaj dan, tražim neku temu koju bi mogao ispričati da vama koji čitate ne bude dosadno…

Gledam malo po Facebooku šta ima novo i izgleda da je USA olakotno shvatila situaciju sa coronavirusom i to sad eskalira. Obična gripa jel… Kod nas je još ok situacija, barem zasad. Nadam se da to neće eskalirati kao i kod njih te da mi sa CF nećemo pokupiti to!

Malo se teško koncentrirati na život općenito trenuto sad kada je situacija takva kakva je, a kamoli tek dok još uz to imaš i CF. Rekli bi – dobitna kombinacija!

Moja prva runda inhalacija je gotova, pa samim time i završavam ovu objavu. Čuvajte se, do sutra!

Dan + 3

“It’s late in the evening…” kaže Eric Clapton i ta rečenica se potpuno slaže sa ovim trenutkom. Kasno navečer je i danas je odlučeno napisati objavu tek navečer a ne ujutro ili kroz dan kao dosad. Pa krenimo…

Ova objava nema naslova! Nije bilo potrebno nešto posebno naglašavati, već uživati u trenutku. Na YouTube playlista 80′-e i uživancija. No međutim cijeli dan mi po glavi ide jedna pjesma, a to je “Wonderful Tonight” koju slušam na repeat-u za vrijeme pisanja.

Dakle, dio večernje terapije je odrađen i počinje se sa inhalacijama tako da smo prikovani za računalo. Imam još dvije runda tableta za popiti, antibiotika i još nešto što u ovom trenutku ne bi spominjao. Što se tiče inhalacija, nakon ove imam još dvije runde tako da će to potrajati jedno vrijeme. Još ne idem spavati.

Danas se dobro osjećam, nisam se trudio provoditi vrijeme na netu radi trenutne situacije u svijetu pa da mi ne pokvari raspoloženje i moram reći da mi je uspjelo. Čak bi rekao da sam bolje volje nego ovih dana, ništa previše se nije dogodilo niti ništa značajno, samo sam dozirao vrijeme provedeno na internetu. Trebao bi ja a i ostali tako češće, ne bi bili toliko napeti i nervozni cijelo vrijeme.

Da se vratim na antibiotik, dugo nismo bili na njemu pa je bila pauza kojih 2-3 tjedna i opet “dobrodošao u moj dom” antibiotiku. Lakše mi je dobiti IV terapiju antibiotika nego ga piti per os jer mi dođe slabo poslije te kombinacije pa se moram prisiliti da jedem prije toga. Pogotovo ujutro, nemam običaj jesti doručak al eto s obzirom da mi dođe slabo od kombinacije tableta moram. Drugih problema oko uzimanja terapija nisje primječeno, barem ne dosad.

Da se maknemo od toga svega, danas se nešto intenzivnije razmišljalo o moru. Rečeno je da se ne planira ove godine ići na more jer se razočaralo kako se stvari odvijaju na moru svaki puta, ljudska pohlepa, nejednakost i nepoštivanje mene kao turista i sunarodnjaka a i još mnogo drugih stvari. Ako ne znate o čem pričam, jeftinije bi me bilo otići avionom u neku europsku državu nego kod nas na more.

Danas smo se nekako zaželjeli mora i kupanja, relaksacije na plaži, razgledavanja i svega toga što dolazi u “paketu” dok se ide na more.

S obzirom da ne znamo kako će se stvari odvijati i kako će završiti ova drama sa covid, živi bili pa vidjeli.

Do drugog dana, odjavljujem se a vama ostavljam sliku mora da mislite, ko i ja…

eh to more

Close