Nema terapija zasad, čekam da prođe vrijeme pa da krenem. Samo što će to vrijeme biti tek za par sati…
Današnji dan dosad je prošao mirno, bez bolova ili nekih neželjenih nuspojava. Većinom je tako svaki dan, no međutim uvijek se zna dogoditi da neki dan nešto boli bez razloga. Al kao što je jučer već spomenuto, ništa sa čime nismo naučeni živjeti.
Odlučeno je da će se nastaviti sa antibioticima još tjedan dana. Baš danas se osjetilo višak sekreta i nešto više iskašljavanja nego ostalih dana tako da se odlčilo ići dalje sa terapijom.
Nije prvi puta da se nakon dva tjedna tek počinju “prikazivati” znaci uzimanja antibiotika, no prema nekoj teoriji terapija traje dva (do tri) tjedna i onda prestaje. U ovom slučaju to ne drži vodu jer tek se osjećaju neki pomaci koji su se mogli osjetiti odma prvih par dana uzimanja terapija. Al šta je tu je, idemo dalje.
Ova situacije mi je tolko okupirala misli da je zaboravljeno na tablete tako da se zaboravilo zvati doktoricu i naručiti tablete prije nego one nestanu… Al eto, to se baš desilo i došlo je do onoga do čega ne bi smjelo doći – pomanjkanja tableta u najgorem mogućem trenutku.
Sutra ujutro rano moram zvati liječnika opće prakse da mi pošalje recept za tablete i mogu se nadati da će čim prije recepti biti poslani jer je već jedna runda terapije preskočena a sljedeća je odmah sutra ujutro koja će biti također preskočena. U najgorem slučaju preskočit će se četiri terapije a u najboljem dvije, nadam se da će biti ovaj drugi slučaj…
Živi bili pa vidjeli, ali nadajmo se najboljem!
