Category: Antibiotici

Sastavni i neizostavni dio života s cističnom fibrozom. Antibiotici kod osoba oboljelih od cistične fibroze su kao “dodaci prehrani” koliko često i intenzivno se koriste.

Dan + 103 – Napokon gotovo

Možemo napokon reći da je – napokon gotovo! Ako ništa drugo, barem zasad. Prošlo je naših četrnaest dana i sada se samo možemo nadati da uskoro nećemo ništa pokupiti da bi nas dovelo u neku opasnost od infekta.

Sada smo izdržali godinu dana bez intravenozne terapije, mogli smo i još dulje no međutim nismo se htjeli mučiti više. Nije baš zabavno dok osjećaš ko da imaš mokri pjesak na prsnom košu.

Pogotovo ne dok si navečer legnemo i sve se to slegne. To nije nimalo ugodno. Ili dok se usred noći probudimo jer ne možemo disati. Ili se probudimo jer nas toliko kašalj muči da ne znamo da li se gušimo, imamo li alergiju ili nešto sasvim drugo.

Definitivno nije niti ugodno niti zabavno.

Sada se samo možemo nadati da će biti sve ok do daljnjega.

Dan + 102 – Ruke će nam otpast

Da, istina je. Ruke nas toliko več bole da imamo osjećaj da će nam otpast. Užasno, svaki pokret ko da nam netko reže nešto u ruci. Na žalost ništa novog, to je uobičajeno kod nas s CF-om.

To bi mogli kazati da je sreča u nesreći, jer to znači da nas još uvijek mogu pikati u žile na ruci. Neki nemaju te sreće pa dobe iglu u vrat. To je možda bolja opcija jer se ne treba pikati svaki dan, no međutim mislim da je to zadnja opcija.

Kako god bilo, nadajmo se da će nam ova igla izdržati još svega jednu terapiju jer nam je sutra zadnje.

Prije nekoliko godina smo imali tu sreću da nam je igla (ili žila) otkazala te smo za zadnju terapiju dobili baby sistem a kod toga boli svaki pokret jer ide metalna igla u žilu i ostaje tako dok ove “obične” igle su plastične. Željezna je unutar te plastične kako bi se moglo ubosti, no onda se ona kasnije vadi.

Eto, nadajmo se najboljem sutra…

Dan + 99

Dan + 99

I tako, mi se vratili sa antibiotika. Danas na sreću nije bilo problema sa bočicama, te se nadamo da se neće ponoviti. Dosta je naporno sjediti tamo i čekati da kap po kap istekne lijek.

Čak su i medicinske sestre kazale da nema smisla to tako, pokušavale požuriti raznim metodama ali neuspješno.

Ali eto, očito je suđeno da je to tako. Jednom ide kako je zamišljeno dok se drugi puta vuče kao mrtav konj. Isto kao život, nekad nas mazi a nekad sve samo ne to.

Dan + 98 – Saga se nastavlja

Dan + 98 – Saga se nastavlja

Taman svaki dan kada se ponadamo da će biti bolje, to se ne dogodi. Saga oko bočica se nastavlja iz dana u dan i nitko ne zna što i zbog čega se to dešava.

Tvornička greška koju ne mogu reklamirati jer je “ispravno”, odnosno neispravno ali dovoljno ispravno da ne prođe pod reklamaciju.

Bože dragi.

Ujutro su nam skinuli braunilu, već četvrtu u devet dana. Običaj je stavljati plavu radi boljeg toga, no ako nam tu stave veća je šansa da će žila puknuti. Tako da nam stavljaju najmanje i to drži kojih dva dana.

Sledeća terapija, novo pikanje. Ne znamo više gdje će nas upiknuti, ide se od ramena sve niže i niže tako da će sada biti prostor oko šake. Gdje god da nas upiknu, nadamo se samo da neće biti drame oko prepikavanja.

Dan + 97 – Bočice ne valjaju

Dan + 97 – Bočice ne valjaju

I dalje ista situacija kao i ovih dana, male bočice od 100 ml ne valjaju. S obzirom da se samo radi o “brzini” toka antibiotika i male bočice su u pitanju, ne može se tu ništa napraviti.

Bila bi druga priča da se radi o nekom drugom nedostatku, tada bi se valjda mogle mjenjati. Ovako sada se jedino može čekati da se potroše i nadati se da sljedeća serija neće biti ista ili slična kao i ova.

Stavljamo pjesmu kao i neki dan, podsjeća nas na ljeto… Tako da danas dok smo otvorili YouTube i vidjeli pjesmu znali smo da ju moramo poslušati opet. Nostalgija.

Rečeno nam je da bi terapija trajala deset dana, no mislim da bi bilo bolje da odradimo punih četrnaest dana tako da smo dulje bez brige. Opet, to ne mora ništa značiti jer može biti da će nam deset dana biti isto ko i četrnaest. Nadamo se naravno da će biti sve u najboljem redu.

Ali eto, kako bude bit će a mi živi bili pa vidjeli.

Close