Month: May 2020

Trenutno je nedjelja i danas je odlučeno, barem zasad, da će se odmoriti. Odmor nam je potreban kako bi se regenerirali. Dosta aktivnosti je bilo kroz tjedan tako da tjelo treba malo odmora. Znam da je bilo odmora u protekla dva mjeseca ali ne želimo dobiti upalu mišića još uz sve ovo što nosimo. Naravno, mislimo na cističnu fibrozu.

Govorimo najčešće za razdoblje od prethodna dvadeset četiri sata jer se nema što reći za ujutro nakon što se probudimo i krenemo raditi dnevne terapije.

Što se tiče odmora, jučerašnji dan je također bio odmor i baš je dobro došao da se tijelo odmori. Osjeća se da mišići polako zatežu i tijelo govori svoje.

Sljedeći tjedan u nove pobjede, možda ne tako intenzivno nego recimo svaki drugi dan bi bilo poželjno.

A sad ono konkretno. Jutros nas je probudila potreba za toaletom i bio je prisutan osjećaj nećega u grlu. Kada smo to ispljunuli, radilo se o onom talogu o kojem smo pisali neki dan.

Nadamo se da se ne radi o nekoj infekciji u nastajanju nego o osnovnoj “karakteristici” cistične fibroze – gustom sekretu. Kao što mi osjećaj nalaže, mislim da se to radi u grlu ili na samom ulazu u pluća a ne baš u dubini pluća no to nikad nećemo saznati.

Kako god bilo, barem znamo tko je glavni krivac za to, tko drugi nego cistična fibroza. Život ide dalje a mi se prilagođavamo bez obzira na sve što se nama i oko nas događa.

Nakon uspješne vožnje neki dan, mislim da prekojučer, jučer je isto odlučeno ići u nove pobjede bicikliranjem. Nešto manje kilometraže nego dan prije, no međutim pet i pola kilometara mislim da je sasvim solidno.

U nastavku donosimo sliku snimljenu prilikom pauze, odnosno odmora od vožnje. Kakva je to vožnja gdje je pauza? Takva da od tvrdog sjedala bole kosti već znate (ili si možete zamisliti gdje) pa je potreban predah.

Ruta vožnje je dobra, no međutim problem je u tome što je ta ruta dosad bila nepoznanica ljudima koji nisu to prolazili. Kako su stvari postale ozbiljne i uvedene su dodatne mjere, ljudi su tražili sve moguće puteve da zaobiđu sve i svašta tako da su pronašli našu rutu to jest bolje rečeno našu malu oazu mira.

Oaza mira iz razloga jer se tamo stalno šećemo, a sada i vozimo. Al dobro, što je tu je. Samo što previše divljaka ima koji se natjeravaju iz razloga samo njima poznatoga a samim time ugrožavaju sve oko sebe.

Što se tiče ovih dodatnih tjelesnih aktivnosti zadnjih dana, nije se primjetilo nešto da se ima više za iskašljati. Možda onaj talog od nekog dana je posljedica fizičke aktivnosti, ne znam. Volio bi vjerovati da je.

U svakom slučaju, mislim da je dosta dobra ova kombinacija šetnje i vožnje biciklom, doduše vožnja biciklom više umara i iscrpljuje koliko smo uspjeli primjetiti i osjetiti. To je dobro, jer jedan dan se umorimo prilikom vožnje biciklom a drugi dan “odmaramo” uz nešto pasivniju tjelesnu aktivnost – šetnju.

Jučer nije bilo šetnje, već vožnje biciklom. Mobitel kaže da se prošlo osam i pola kilometara u sat i petnaest minuta. Vrlo dobro mogu reći. Fizički nije ništa previše bilo naporno, osim sjedala na biciklu. E to je bio pravi izazov.

Prilikom vožnje smo posjetili nekoliko trgovačkih dučana, točnije dva da si kupimo nešto za popit. U prvom trgovačkom centru, ime ne želim pisati, je bio potpuni kaos. Gužva kakvu nismo mogli vidjeti prije svega ovoga, čovjek na čovjeku, guranje, udaranje, nesolidarnost, sebičnost, distanca ne postoji i ono najgore svega par ljudi je imalo maske na licu. Ostali su bili ponosni jer oni ne trebaju ni maske ni rukavice, ma neče to njima ništa.

Na ulazu u trgovinu su bile rukavice i sredstvo za dezinfekciju, koje smo naravno koristili. Išli smo s ciljem da uzmemo to što trebamo i čim prije izađemo. Imali smo maskice koje inače ne nosimo bez obzira na cističnu fibrozu, ali odgovornost je odgovornost.

U trgovini je svega par osoba imalo maskica, a ljudi gro. Ono što nas je iznenadilo je to što zaposlenici trgovine nisu imali zaštitnu opremu. Pod time mislim na rukavice i maskice. Svega par zaposlenika je imalo. Ono što nam je okrenulo želudac je gospođa koja radi na odjelu mesa, bez ičega dira, važe i prodaje meso! Kakve rukavice? Kakav papir na vagi? Kakva maskica, a hvala bogu kihala je na sve strane. Ljudi moji to je UŽAS bio za vidjeti. Drugi puta dok dođemo u tu trgovinu ako će biti isto, žalit ćemo se jer to je van svakih granica. To je inače jedna dosta solidna trgovina, ali ovo nije za vjerovati.

U drugoj trgovini u koji smo došli (a inače tamo izbjegavamo radi upitne kvalitete mesa) je situacija drugačija. Postoji dezinfekcijsko sredstvo na ulazu, no ne i rukavice što mislim da bi trebalo. Razmak se drži, nema puno ljudi niti gužve zaposlenica jedina koju smo vidjeli ima zaštitnu opremu. To je za svaku pohvalu.

Kako nam dolazi vikend, petak smatram početkom vikenda, situacija je malo opuštenija jer od sljedećeg tjedna kreću mjere popuštati još više.