Dan + 38 – Još jedna nesanica

Još jedna nesanica u nizu. Ovaj put malo žešća jer se doslovno nije zaspalo do jutra. Vani je već dan bio a nikako zaspati.

Zbog čega, opet se vračati na staru priču nema smisla. Na žalost tako mora biti. Možda je zbog punog mjeseca, ne vjerujem u takve stvari al tko zna kako sve to utječe na organizam općenito.

Ne želim se zamarati takvim stvarima, tako je kako je dobro ili loše.

Što se tiće općenito svega, život se pomalo vraća u normalu. Možda je to to, a možda je to zatišje pred buru. Nadam se da je u pitanju ova prva opcija jer imam osjećaj da ako nas pogodi drugi val zaraze da će biti gadno ko i kod Španjolske gripe.

Kako god bilo, nadajmo se najboljem i pozitivnom ishodu.

U vezi vlastitog zdravlja se ne mogu buniti trenutno jer sve je onako kako treba biti i bez ikakvih pojava. To mi se sad može odbiti o glavu i sve krenuti nizbrdo kako je općenito slučaj čim se nešto pohvali nakon tog trenutka sve krene nizbrdo no ja se nadam da ovo nije još jedna od tih situacija.

Jučer nije bilo šetnje jer je kiša padala poslijepodne i navečer, a baš takva sila za srzavanjem nije bila upitna. Nadamo se da će danas biti moguće, makar kratka relacija tek toliko da se protegnemo no kako mi se čini i to je upitno jer je vani zima a ne proljeće. Možda je to tako sad privremeno, makar sumnjam.

Vidjet ćemo kasnije, ako ništa drugo, uvijek ostaje sutra.

Dan + 37 – Gotova prehlada

Napokon se osjeća da je ona čudna prehlada od prošlog tjedna prošla. Kod zdravih ljuti prehlada traje svega par dana ali kod nas… Tjedan dana, ponekad čak i više. Al dobro, glavno da je završila.

Što se tiče zdravlja općenito, imam osjećaj da se sve polako vraća na staro što je dobro. Samo s obzirom da je organizam oslabljeni radi prehlade, nadam se da još nešto neće doći za to vrijeme.

Glava više ne boli, kao ni grlo no sinusi su još malo pod upitnikom. Ne bole ali ima sekreta, vodenastog. Dok taj vodenasti sekret ne prođe, do onda traje još prehlada. Barem po mojoj procjeni.

Također treba napomenuti da otkad su mjere popustile, svaki dan odlazi se u šetnje. Prva tri dana je to bilo dužine od nešto više od pet kilometara odnosno cilj je bio napraviti pet tisuća kilometara. Tako je bilo tri dana, no jučer je napravljeno nešto manje. No nema veze, glavno da se šeće odnosno glavno da smo fizički aktivni.

Svaka aktivnost pomaže trganju sekreta sa pluća.

Probalo se svašta, od hodanja, trčanja, vježbanja, teretane i vožnje biciklom no mislim da najviše učinka je imalo bicikliranje. Također i plivanje je odlično, tako da bi bilo dobro ukomponirati plivanje i bicikliranje.

Živo me zanima kakva bi to kombinacija bila, čim dođe ljeto to treba isprobati!

Dan + 36 – Šetnje i spavanje

Ovih proteklih tri dana otkad se ide u šetnje se spava odlično. Nema nesanice niti problema sa spavanjem, najveći problem na kraju predstavlja dizanje iz kreveta ujutro!

Ko bi rekao da šetnje mogu toliko iscrpiti čovjeka, naravno da mogu ako su opsežne. U tri dana je propješačeno nešto više od petnaestak kilometara što daje dnevni prosjek od oko pet kilometara. Nije ni čudno da se organizam umori i izmori, a pogotovo nakon dva mjeseca karantene.

Mjere polako popuštaju što je odlično, no međutim to još nije to. Kod svake pandemije dosad je bilo više perioda zaraza tako da mislim da će i kod ove biti. Nadam se da neće, i da će ovo biti gotovo uskoro ali to mi zvuči pre jednostavno da bude istinito.

Van toga, vrijeme je pogodno za aktivnosti izvan muća ili stanova, no međutim kiša ovih dana otkad su popustile mjere malo radi probleme.

Bez obzira na to, neće nas kiša sada spriječiti nakon svih ovih silnih dana provedenih u karanteni.

Tijelo treba odmora, mislim da su preveliki zalogaji od pet killometara dnevno nakon pauze. Vidjet ćemo još što i kako dalje, al sigurno ćemo se još kretati ovih dana.

Dan + 35 – Odmor

Jučer još jedna runda šetanja od pet kilometara. U dva dana se prevalilo nešto više od deset kilometara. I to sve nakon skoro dva mjeseca karantene.

Sve je to dobro i poželjno, no tijelo govori svoje. Preopterećenje s obzirom na mjesece nekretanja je počelo pokazivati svoje posljedice. Danas pauza od šetnje, tako da se tijelo odmori pa sutra u nove pobjede.

Mišići su počeli stezati, što je normalno nakon opterećenja. Prije su se takve relacije prolazile bez problema, no kao što je rečeno, karantena je odradila svoje.

Neka se danas tijelo i mišići odmore pa sutra u nove pobjede. Također treba napomenuti da se nakon tolike duge šetnje izuzetno lijepo spava. Tijelo se opskrbi sviježim zrakom i spava se ko mala beba, bez ikakvih buđenja u noći i nesanica.

Sve drugo je sve po starome, zato se ni ne spominje ništa. Da ima kakvih promjena napisalo i napomenulo bi se. Na žalost i toga će biti, kao i raznih drugih izvanrednih i nepredvidivih situacija.

Što se tiće zdravlja, tu se ne možemo buniti jer zasad sve je tip top!

Dan + 34 – Šetnja

Napokon izlazak! Izlazak u prirodu i šetnja od prilike pet kilometara. Da, dobro ste pročitali, pet (5) kilometara! I to bez ikakvog zamora i umora. Fantastičan osjećaj.

Ono što me iznenadilo, i to pozitivno, je to što bez obzira koliko dugo se šetalo, niti malo se nije ni umorilo ni zamorilo. Niti mišići nisu boljeli. Zanimljivo, s obzirom da se praktički skoro dva mjeseca nije izašlo od doma i odma na takvu relaciju. I to bez posljedica! Vrlo zanimljivo.

Tako bi sad trebalo svaki dan.

Evo jedna nasumična slika, koja se poslikala prilikom šetnje.

slika prirode prilikom šetnje

Bilo je sve super i skoro pa idealno, no jedino je vrijeme kasnije nešto malo štekalo. Cijeli dan je bilo lijepo, toplo, ugodno sunčano no kasnije je dosta zahladilo.

Dobra stvar je ta što nije bilo niti jedne osobe na toj relaciji, doduše bilo je prometno više nego inače ali barem nije bilo kontakata sa nikim.

Close