Novi dan, ništa previše novoga. Inspiracija na razini temperature na sjevernom polu.
Evo da ovo ne bude toliki kratak i sramotan post, nastavak slijedi.
Taman je odlučeno ići prošetati se do dućana, tek toliko da imamo neki cilj točnije odredište za aktivnost. No međutim plan je pao u vodu jer čim smo se počeli spremati je također i kiša počela.
Tako da ništa od toga ovaj put.
Danas nešto se ima za iskašljati, možda je to zato jer je danas dan za Azitromicin. Doduše nije da se konstantno kašlje, već se osjeća ko teret ili ko prepreka dok se nakašlje.
Teško je to objasniti točno, oni koji imaju isti problem znaju o čemu se ovdje radi dok je u drugom slučaju to teško za izraziti i objasniti.
No ono što je ovdje, bez obzira na osjećaj da se mora nakašljati, dok se to i napravi makar na silu, ne može se ništa iskašljati. Barem ne u ovom našem slučaju.
Ko neki čep da se napravio od sekreta, tako bi bilo najjednostavnije objasniti. Nadamo se da će se uz pomoć večernjih inhalacija to riješiti.
