Sretan Uskrs! Najveći blagdan kršćana je došao!
Ovaj Uskrs mi se sviđa, miran i u obiteljskom raspoloženju. Inače svake godine je “ubrzano”, svaki blagdan u nekom brzom ritmu. Bez obzira što su blagdani, uvijek se negdje nađe zanimacija ili posla. Ovaj nije takav, ovaj je obiteljski. Svako zlo za neko dobro.
Iza nas je dva tjedna pisanja, koje je nevjerojatno brzo prošlo. Čak je ovo pisanje prešlo u dnevnu rutinu. Na početku dana, za vrijeme prve runde inhalacija sjedim i pitam se kada napisati objavu; odmah ili kasnije?
Istog trena mi se ne piše jer ujutro nema nešto puno dojmova, naravno ako noć prođe bez ikakvih problema. Da ima kakvih izvanrednih situacija, naravno da bi se napisalo. Ovako se čeka da se vidi da li će biti kakvih posebnih događaja ili dodatne inspiracije. Ako nema, onda se ide van sa time što je trenutno na pameti.
Sad mi je na umu inhalacije i antibiotici, inhalacije standard jer ih odrađujem sada a antibiotici jer još imam točno dvije doze za popiti. Jednu danas navečer još i drugu, zadnju, sutra ujutro. Nakon toga sam bez brige, ne znam do kada ali se nadam da do daljnjega.
Bilo je perioda kada se moralo na antibiotik opet svega par tjedni nakon zadnje terapije a isto tako bilo je perioda par mjeseci nakon. Sve ovisi o organizmu, nadam se da će ovaj puta izgurati što dulje!
Današnje inhalacije su se jedva čekale. Zašto jedva čekale, pa zar to nije teret?
Ne!
Jedva su se čekale iz razloga toga što se imalo nešto za izbaciti ali se prirodnim putem nije moglo. Zato su tu inhalacije NaCl koji potpomaže tom procesu izbacivanja sekreta. Kroz dan se nakupilo nešto sitnu što treba izbaciti, te je uspješno izbačeno. Ali može to i bolje!
Eto, prva runda inhalacije je gotova tako da ovim putem zatvaram i današnju objavu… Do sutra!
