Večer prije Uskrsa, a nigdje ni u od Uskrsa. Većinom zato jer se ne smije nigdje izaći pa se ne vide “natpisi” Usrks ovo, Uskrs ono.
Ono konkretno što nas zanima, danas je bio isti dan ko i ostalih par. Bez ikakvih promjena. Antibiotik se pije još danas i sutra te se nadamo da nakon toga će se što više vremena provesti bez njega.
Doduše da nije vani takva situacija sa koronavirusom, intravenozna terapija bi mi dobro došla. Ako se pitate zašto intravenozno ako je sve pod kontrolom? Čisto iz razloga jer volim da mi se pluća “očiste” dva puta dogišnje od bakterija i svega što se nakupi u i na njima. Dosad je to funkcionirali i više nego odlično.
Bilo je i perioda dok se jednom godišnje išlo na IV, i kad se išlo dva puta što je maksimalan broj u jednoj godini. Netko možda više puta ide, netko manje ali sve ovisi kako se osoba osječa.
Ja osobno ne sjećam se kad me neka bolest pogodila, niti prehlada. To sve zato jer se čuvam i pazim na svoje zdravlje. Pazim na svoj organizam.
Kada idem na intravenzne terapije? U velikoj većini slučajeva, skoro 99% slučajeva, dok osjećam da su mi pluća “puna”. Teško je to objasniti nekome ko nema cističnu fibrozu, taj osjećaj. Najblože što bi mogao objasniti je ko da imate “teret” na prsnom košu i taj teret vas guši ovisno o radnji koju radite.
Najčešće navečer prije inhalacijskih terapija već se osjeća da je “težina” na plućima. Isto tako dok se probudi ili legne. I još bi se moglo reći da dok se radi bilo kakva fizička radnja bez obzira bila ona laka ili teška, tada se i osjeća težina i dovodi do kašlja.
Dok se sve to poklopi ajmo tako to nazvati, tada je vrijeme za intravenoznu terapiju. I nakon toga sloboda do daljnjega, sve dok sljedeći puta ne zatreba antibiotik.
Da je bilo mogućnosti, odradilo bi se to prije mjesec, dva. Ali nije, tako da se sad mora krpati sa antibioticima.
Ali eto, nadamo se da će biti bolje čim dulje. Bez antibiotika!
