Tag: život s cističnom fibrozom

Svakodnevne dogodovštine iz života sa cističnom fibrozom. Bez cenzure.

Dan + 50 – Sve opet po starom

Dan + 50 – Sve opet po starom

Dakle, sve što je jučer rečeno i poželjeno danas pada u vodu. Naravno da je to tako uvijek čim se nešto pohvali. Naravno da se opet nije ništa spavalo. Ah očito je tako suđeno da bude.

Standard, šta reći. Ne može kod nas biti dobro nešto više od jednog dana. Al dobro, bolje da se ne žalimo više jer ima puno gorih i težih stvari od nesanice.

Nego što se tiče vremena, i dalje je čudno no međutim rečeno je da će ovaj tjedan temperature biti oko 28 stupnjeva. Rekli bi polako dolazi ljeto, no i nije baš tako. Prema kalendaru da, ali u praksi je trebalo odavno početi.

Prije par godina već u petom mjesecu je bilo pakleno, šestom isto a u sedmom vrhunac vrućina. Sad u petom mjesecu je ni sami ne znamo kako to objasniti, sva godišnja doba se promjene.

Nego nešto konkretno. U sinusima se osjeća neki nelagodni osjećaj. Ko da je zapelo nešto i nikako izbaciti to van. Prilikom prisilnih ispuha, nešto malo krutog sekreta se izbacilo pa može biti da je to napravilo neki čep ili šta već.

Može se disati normalno na obe nosnice, to nije problem. Problem je da prilikom svakog pokreta lica i bilo kakve facijalne ekspresije nešto žulja u nosnici. Treba probati isprati pa vidjeti da li će izaći što van.

Dan + 49 – Napokon normalna noć

Dan + 49 – Napokon normalna noć

Napokon normalna noć, doslovno. Bez ikakvih problema sa spavanjem, nesanicom ili sličnim. Otkad smo se legli, zaspali smo istog trena bez smetnji. To se jako rijetko dešava u zadnje vrijeme.

Nakon normalno prospavane noći, ujutro odma smo osjetili da nam se iz grla otrgnuo komadic nećega. Ispljuvkom je utvrđeno da se radilo o staloženom sekretu, u dosta krutom obliku. Nije bilo tekuće, već kruto. To je malo iznenađujuće jer već dugo vremena ništa krutoga se nije iskašljalo i izbacilo.

Živi dokaz što jedna kvalitetno prospavana noć može poizvesti.

Nedjelja je, inhalacije u tijeku i čeka se ručak. Ujedno se i u glavi slaže raspored za sljedeći tjedan. Ima se nešto obveza ali nište previše. Također nema puno kretanja zamišljeno ovaj tjedan, što je i dobro i loše. Dobro je iz razloga tog što je vrijeme vani užasno i ne znamo da li će padati kiša, biti nevrijeme ili što već. A loše je to što ćemo opet biti kod kuće.

Doći će i lijepo vrijeme pa će se moći izaći bez problema.

Sve je to sad manje bitno, najbitnije je to što smo se dobro naspavali ovu noć. Samo se nadamo da ovu i sljedeće noći neće sve biti po starom opet.

Dan + 48 – Novi dan, nove pobjede

Dan + 48 – Novi dan, nove pobjede

Novi dan, nove pobjede. Tako bar kažu. Ne znamo da li se to odnosi i na nas, mislim naravno da se odnosi, no novi dan već jedno vrijeme ne donosi nove pobjede.

Nove pobjede u smislu spavanja i odmora organizma i tijela. To je malo teže ostvariti, ne znamo zašto ni što se dešava.

Ovu noć ako se spavalo svega sat i pola je bilo puno. I tako već jedno vrijeme. Možda je to neki trenutno neriješivi problem, neriješivi u smislu samostalnog rješenja ili pomoći već uz pomoć odgovarajuće osobe. Koja god to osoba bila.

Vidjet ćemo još jedno vrijeme kako će se stvari odvijati, pa nakon toga odlučiti što i kako dalje. Ako se ništa ne promjeni, ili ništa znaćajno onda će se definitivno trebati potraživi pomoć jer ovo nema smisla više.

Ne može se funkcionirati na ovaj način. Možemo do druge godine nagađati o čemu se radi, da li je stres, da li je promjena vremena, da li je ovo ili ono, ili pak da li je nešto treće. Kako god bilo, preostaje nam samo “da li je”. A to nije dovoljno.

Da ne zaboravim, nakon jučerašnjeg osjećaja blokade, to je prošlo ali samo od sebe. Prilikom večernjih inhalacija nije bilo ništa konkretno za iskašljati što nas je začudilo s obzirom na situaciju kroz dan očekivalo se barem nešto za iskašljati.

E sad tu opet dolazimo do onoga da nam tijelo nije odmoreno pa ujedno i ne funkcionira kako treba, možda zato se nije uspjelo obraniti od tog sekreta koliko toliko.

Ujedno zanimljivo odvijanje situacije a istodobno vrlo frustrirajuće. Ljudski organizam je vrlo zanimljiva mašinerija, i totalno nepredvidiva.

Ne znaš da li biti iznenađen ili fasciniran.

Dan + 47 – Inspiracija na razini nule

Dan + 47 – Inspiracija na razini nule

Novi dan, ništa previše novoga. Inspiracija na razini temperature na sjevernom polu.

Evo da ovo ne bude toliki kratak i sramotan post, nastavak slijedi.

Taman je odlučeno ići prošetati se do dućana, tek toliko da imamo neki cilj točnije odredište za aktivnost. No međutim plan je pao u vodu jer čim smo se počeli spremati je također i kiša počela.

Tako da ništa od toga ovaj put.

Danas nešto se ima za iskašljati, možda je to zato jer je danas dan za Azitromicin. Doduše nije da se konstantno kašlje, već se osjeća ko teret ili ko prepreka dok se nakašlje.

Teško je to objasniti točno, oni koji imaju isti problem znaju o čemu se ovdje radi dok je u drugom slučaju to teško za izraziti i objasniti.

No ono što je ovdje, bez obzira na osjećaj da se mora nakašljati, dok se to i napravi makar na silu, ne može se ništa iskašljati. Barem ne u ovom našem slučaju.

Ko neki čep da se napravio od sekreta, tako bi bilo najjednostavnije objasniti. Nadamo se da će se uz pomoć večernjih inhalacija to riješiti.

Dan + 46 – Ili nesanica ili brutalno spavanje

Dan + 46 – Ili nesanica ili brutalno spavanje

Da, dobro ste pročitali. Dok se mučimo sa nesanicom onda ne spavamo cijelu noć, zaspimo ujutro te kroz sljedeći dan smo katastrofa. U drugom slučaju, ako spavamo onda su to opet drugi ekstremi.

Kao što je jučer spomenuto da nam je idelano kojih šest sati da se odmorimo, nakon nesanica spavamo puno više nego što bi trebali.

Da li je to odgovor tijela da se odmori radi neispavanost ili nešto drugo, ne znamo.

Kako god bilo, u oba slučaja smo sljedeći dan ko živi mrtvaci. Ili preumorni za živjeti ili previše naspavani da smo opet umorni. Čudne kombinacije, samo što je problem u tome da to već jedno vrijeme traje i nikako da se normalizira.

Voljeli bi vjerovati da je to stvarno posljedica promjena vremena, ali u tome nismo stručni tako da nam ostaje samo “možda”. Dok je bilo zatoplilo sada nedugo onda je sve super bilo ako nas pamćenje ne vara.

Tada je bio drugi problem, tad smo se previše opustili i imali otvorene prozore cijeli dan, no to nas je koštalo toga da nas je propuh uhvatio i prehladili smo se. A prehlada, i to ona najobičnija, kod nas traje oko tjedan dana.

Zasad nikako nije dobro, a niti zdravo.

Close