Tag: život s cističnom fibrozom

Svakodnevne dogodovštine iz života sa cističnom fibrozom. Bez cenzure.

Dan + 40 – Vožnja biciklom

Dan + 40 – Vožnja biciklom

Jučer nije bilo šetnje, već vožnje biciklom. Mobitel kaže da se prošlo osam i pola kilometara u sat i petnaest minuta. Vrlo dobro mogu reći. Fizički nije ništa previše bilo naporno, osim sjedala na biciklu. E to je bio pravi izazov.

Prilikom vožnje smo posjetili nekoliko trgovačkih dučana, točnije dva da si kupimo nešto za popit. U prvom trgovačkom centru, ime ne želim pisati, je bio potpuni kaos. Gužva kakvu nismo mogli vidjeti prije svega ovoga, čovjek na čovjeku, guranje, udaranje, nesolidarnost, sebičnost, distanca ne postoji i ono najgore svega par ljudi je imalo maske na licu. Ostali su bili ponosni jer oni ne trebaju ni maske ni rukavice, ma neče to njima ništa.

Na ulazu u trgovinu su bile rukavice i sredstvo za dezinfekciju, koje smo naravno koristili. Išli smo s ciljem da uzmemo to što trebamo i čim prije izađemo. Imali smo maskice koje inače ne nosimo bez obzira na cističnu fibrozu, ali odgovornost je odgovornost.

U trgovini je svega par osoba imalo maskica, a ljudi gro. Ono što nas je iznenadilo je to što zaposlenici trgovine nisu imali zaštitnu opremu. Pod time mislim na rukavice i maskice. Svega par zaposlenika je imalo. Ono što nam je okrenulo želudac je gospođa koja radi na odjelu mesa, bez ičega dira, važe i prodaje meso! Kakve rukavice? Kakav papir na vagi? Kakva maskica, a hvala bogu kihala je na sve strane. Ljudi moji to je UŽAS bio za vidjeti. Drugi puta dok dođemo u tu trgovinu ako će biti isto, žalit ćemo se jer to je van svakih granica. To je inače jedna dosta solidna trgovina, ali ovo nije za vjerovati.

U drugoj trgovini u koji smo došli (a inače tamo izbjegavamo radi upitne kvalitete mesa) je situacija drugačija. Postoji dezinfekcijsko sredstvo na ulazu, no ne i rukavice što mislim da bi trebalo. Razmak se drži, nema puno ljudi niti gužve zaposlenica jedina koju smo vidjeli ima zaštitnu opremu. To je za svaku pohvalu.

Kako nam dolazi vikend, petak smatram početkom vikenda, situacija je malo opuštenija jer od sljedećeg tjedna kreću mjere popuštati još više.

Dan + 39

Dan + 39

Još jedan dan je iza nas. Kao što je jučer rečeno, nije se bilo sigurno da li će se moći ići kamo prošetati zbog vremena no na kraju je vrijeme stabilizirali i bilo je lijepo toplo.

Samim time je odlučeno ići u šetnju, ovaj puta ne pet kilometara već nešto više od tri. U nastavku stavljamo sliku koja je slikana prilikom šetnje.

slika iz prirode

Ovom rutom se još dosad nije išlo al to je bio savršen trenutak da se posjeti. Jedina mana je ta što je usred ničega, a sunce grije. Drugi put se treba opskrbiti sa nekom tekućinom jer u suprotnom će se dehidrirati.

Da se vratimo na nešto konkretno, danas ujutro se imalo nešto za iskašljati. Ne svakodnevni sekret, već dobar stari talog koji se napravi preko noći. To sad može značiti da će taj talog zaštopati pluća i onda ili će trebati antibiotici ili intravenozna terapija.

Nadam se da ni jedno ni drugo jer tek nedavno smo se riješili antibiotika. Intravenozna terapija još uvijek nije opcija tako da se najiskrenije nadam da se neće ponoviti uskoro.

A ovaj talog, nadam se da je to samo privremeno, jer ovih dana nije bilo ničeg takvoga.

Da se razumijemo, drugačije je dok se probudiš i imaš nešto za iskašljati, i drugačije je ovo što “osjećaš” u grlu – e to je taj talog. Samim izgledom je također drugačiji od standardnog sekreta jer je kompaktan moglo bi se reći. Jako gusti je i jako čudan okus ima dok se izbacuje.

Ono što ga karakterizira je to da ga je nemoguće iskašljati jer ga jednostavno nema. Možda se to samo napravi na ulazu u pluća kroz noć i ujutro kad se izbaci više ga nema.

Sve je moguće, no znamo da u niti jedno doba dana nije bio prisutan.

Dan + 38 – Još jedna nesanica

Dan + 38 – Još jedna nesanica

Još jedna nesanica u nizu. Ovaj put malo žešća jer se doslovno nije zaspalo do jutra. Vani je već dan bio a nikako zaspati.

Zbog čega, opet se vračati na staru priču nema smisla. Na žalost tako mora biti. Možda je zbog punog mjeseca, ne vjerujem u takve stvari al tko zna kako sve to utječe na organizam općenito.

Ne želim se zamarati takvim stvarima, tako je kako je dobro ili loše.

Što se tiće općenito svega, život se pomalo vraća u normalu. Možda je to to, a možda je to zatišje pred buru. Nadam se da je u pitanju ova prva opcija jer imam osjećaj da ako nas pogodi drugi val zaraze da će biti gadno ko i kod Španjolske gripe.

Kako god bilo, nadajmo se najboljem i pozitivnom ishodu.

U vezi vlastitog zdravlja se ne mogu buniti trenutno jer sve je onako kako treba biti i bez ikakvih pojava. To mi se sad može odbiti o glavu i sve krenuti nizbrdo kako je općenito slučaj čim se nešto pohvali nakon tog trenutka sve krene nizbrdo no ja se nadam da ovo nije još jedna od tih situacija.

Jučer nije bilo šetnje jer je kiša padala poslijepodne i navečer, a baš takva sila za srzavanjem nije bila upitna. Nadamo se da će danas biti moguće, makar kratka relacija tek toliko da se protegnemo no kako mi se čini i to je upitno jer je vani zima a ne proljeće. Možda je to tako sad privremeno, makar sumnjam.

Vidjet ćemo kasnije, ako ništa drugo, uvijek ostaje sutra.

Dan + 37 – Gotova prehlada

Dan + 37 – Gotova prehlada

Napokon se osjeća da je ona čudna prehlada od prošlog tjedna prošla. Kod zdravih ljuti prehlada traje svega par dana ali kod nas… Tjedan dana, ponekad čak i više. Al dobro, glavno da je završila.

Što se tiče zdravlja općenito, imam osjećaj da se sve polako vraća na staro što je dobro. Samo s obzirom da je organizam oslabljeni radi prehlade, nadam se da još nešto neće doći za to vrijeme.

Glava više ne boli, kao ni grlo no sinusi su još malo pod upitnikom. Ne bole ali ima sekreta, vodenastog. Dok taj vodenasti sekret ne prođe, do onda traje još prehlada. Barem po mojoj procjeni.

Također treba napomenuti da otkad su mjere popustile, svaki dan odlazi se u šetnje. Prva tri dana je to bilo dužine od nešto više od pet kilometara odnosno cilj je bio napraviti pet tisuća kilometara. Tako je bilo tri dana, no jučer je napravljeno nešto manje. No nema veze, glavno da se šeće odnosno glavno da smo fizički aktivni.

Svaka aktivnost pomaže trganju sekreta sa pluća.

Probalo se svašta, od hodanja, trčanja, vježbanja, teretane i vožnje biciklom no mislim da najviše učinka je imalo bicikliranje. Također i plivanje je odlično, tako da bi bilo dobro ukomponirati plivanje i bicikliranje.

Živo me zanima kakva bi to kombinacija bila, čim dođe ljeto to treba isprobati!

Dan + 36 – Šetnje i spavanje

Dan + 36 – Šetnje i spavanje

Ovih proteklih tri dana otkad se ide u šetnje se spava odlično. Nema nesanice niti problema sa spavanjem, najveći problem na kraju predstavlja dizanje iz kreveta ujutro!

Ko bi rekao da šetnje mogu toliko iscrpiti čovjeka, naravno da mogu ako su opsežne. U tri dana je propješačeno nešto više od petnaestak kilometara što daje dnevni prosjek od oko pet kilometara. Nije ni čudno da se organizam umori i izmori, a pogotovo nakon dva mjeseca karantene.

Mjere polako popuštaju što je odlično, no međutim to još nije to. Kod svake pandemije dosad je bilo više perioda zaraza tako da mislim da će i kod ove biti. Nadam se da neće, i da će ovo biti gotovo uskoro ali to mi zvuči pre jednostavno da bude istinito.

Van toga, vrijeme je pogodno za aktivnosti izvan muća ili stanova, no međutim kiša ovih dana otkad su popustile mjere malo radi probleme.

Bez obzira na to, neće nas kiša sada spriječiti nakon svih ovih silnih dana provedenih u karanteni.

Tijelo treba odmora, mislim da su preveliki zalogaji od pet killometara dnevno nakon pauze. Vidjet ćemo još što i kako dalje, al sigurno ćemo se još kretati ovih dana.

Close