Tag: život s cističnom fibrozom

Svakodnevne dogodovštine iz života sa cističnom fibrozom. Bez cenzure.

Dan + 60 – Dva mjeseca iza nas

Dan + 60 – Dva mjeseca iza nas

Eto, prošlo je dva mjeseca od prve objave. Dva mjeseca pisanja bloga. Da li se nešto značajno promjenilo ili je ovaj blog utjecao na nešto? Ne, apsolutno ništa.

Koliko vidimo, blog i dalje nije zaživio kako se očekivalo, valjda zato jer ga ljudi još nisu otkrili. Mislim nije se očekivalo da će biti neki boom ui vezi svega toga, već informativno i radoznalo od strane posjetitelja.

Ima se vremena, blog neće nikamo pobjeć sa Google-ove tražilice.

Što se tiče pisanja samih objava, ponekad je to naporno. Prije nego si zamislite “kako može biti pisanje teksta naporno?”, shvatite ovo, svaki dan se piše nešto iz tog dana ili iz prethodna dvadeset četiri sata. Ukoliko se par dana za redom ne dogodi ništa značajno što bi se moglo podijeliti tada to postane naporno jer se treba pisati sve i svašta što ponekad i nije inspirativno.

Dok se ima tema, odnosno dok ima nekih događajao, tada sve ide bez ikakvih problema. Niti ne treba posebna inspiracija već riječi same naziru. Ko i kod ove objave sada, niti se ne treba posebno naprezati moždane vijuge, niti razbijati glavu sa time što i kako napisati.

Sve ide svojim prirodnim tokom, iz razloga jer se ima tema.

Dan + 59 – Gužva

Dan + 59 – Gužva

Današnji dan je takva gužva da nismo imali vremena sjest kako spada. Gužva od ranog jutra, i skoro cijeli dan na nogama. Tolika Gužva da se nije imalo vremena za izdvojiti kako bi se napisala ova objava.

Toliko smo iscrpljeni da jedva držimo oči otvorene, tako da ni ne znamo što konkretno napisati. Mislim da će ovo biti ultra kratka objava, tek sutra da će se napisati nešto više dok se naspavamo i odmorimo…

Dan + 58

Dan + 58

Jučer je bilo radno, i to ranih jutarnjih sati. Zanimljivo je to dok se nečega primimo onda to ne puštamo pod ni koju cijenu. Ponekad je to i malo naporno jer se zaboravi na sve oko sebe a i na vrijeme koje proleti i tako se nađemo odjednom u kasnim noćnim satima.

Po tom pitanju, još nešto posla nam je preostalo pa ćemo to pokušati riješiti danas, a ako ne danas onda ovaj tjedan. Stvar je u tome da ne ovisimo samo o sebi, već moramo čekati drugu stranu da završi svoj dio pa da mi možemo nastaviti dalje i samim time završiti.

Što se tiče zdravlja, to moramo reći da je zadovoljavajuće. Makar smo počeli osjećati da se ima sekreta nataloženog ali ne možemo iskašljati. To je grdo, jer izgleda da ako se ne uspije ništa po tom pitanju, a teško da se nešto revolucionarno može napraviti, tada nam ne preostaje ništa drugo nego intravenozna terapija.

Ako već ne bude druge opcije, točnije ako intravenozna terapija bude neizbježna, tada se nadam da će biti u vrijeme dok se korona situacija smiri jer samo nam još fali da to ili nešto slično usput pokupimo.

Dan + 57 – Umor i iscprljenost

Dan + 57 – Umor i iscprljenost

Sve dalje i dalje, osjećaj je sve veće iscrpljenosti i umora. Doslovno do te mjere da čim se probudimo odmah smo toliko umorni i iscrpljeni da bi mogli ići dalje spavati. Bez obzira na to koliko dugo spavamo.

To se baš primjetilo u zadnje vrijeme, doslovno probudimo se i tako nam se spava da bi najradije cijeli dan proveli spavajući. Bez brige, ne radi se o premalo sna. Spava se dnevno od pet do sedam sati, što je solidno. Doduše pet sati se ne spava tako često, povremeno svega. Prosjek nam je negdje između šest i sedam sati dnevno. Ali nedovoljno.

Da spavamo više od sedam sati onda bi opet bili umorni, ali očito iz drugih razloga. Također i zanimljiva činjenica je ako spavamo što kraće, tada navečer ne možemo zaspati. Bez obzira na to što legnemo mrtvi umorni, ali ni to nam u tom slučaju ne pomaže.

Treba sad cijeli dan izgurati tako, polumrtvo i bezvoljno.

Dan + 56 – Bruce Springesteen

Dan + 56 – Bruce Springesteen

Mogli ste primjetiti da ima jako puno pjesma Bruce Springsteena u našim objavama. Ako se pitate zašto, pa eto, njegove pjesme imaju duboko značenje. Od samih riječi, poruke koju šalje a i cijele pozadine.

Samim time mi se sviđa i imam osjećaj da se nekako uklapa u sve ovo. Depresiva, očaj i jal ajmo to tako nazvati, savršeno pristaje jedno uz drugo.

Van toga, jučer je bio ok dan. Bilo se fizičko aktivno, šetalo se dosta. Do te mjere da nas je navečer sve boljelo pa nismo mogli zaspati.

Danas također se ta bol nastavlja, no nadamo se da će ubrzo proći.

Nedjelja je i nema se nešto previše za raditi, dosadno je. Dosadno do te mjere da ne znamo kuda ćemo ok dosade.

Close