Sve dalje i dalje, osjećaj je sve veće iscrpljenosti i umora. Doslovno do te mjere da čim se probudimo odmah smo toliko umorni i iscrpljeni da bi mogli ići dalje spavati. Bez obzira na to koliko dugo spavamo.
To se baš primjetilo u zadnje vrijeme, doslovno probudimo se i tako nam se spava da bi najradije cijeli dan proveli spavajući. Bez brige, ne radi se o premalo sna. Spava se dnevno od pet do sedam sati, što je solidno. Doduše pet sati se ne spava tako često, povremeno svega. Prosjek nam je negdje između šest i sedam sati dnevno. Ali nedovoljno.
Da spavamo više od sedam sati onda bi opet bili umorni, ali očito iz drugih razloga. Također i zanimljiva činjenica je ako spavamo što kraće, tada navečer ne možemo zaspati. Bez obzira na to što legnemo mrtvi umorni, ali ni to nam u tom slučaju ne pomaže.
Treba sad cijeli dan izgurati tako, polumrtvo i bezvoljno.
