Završili smo prvi termin intravenoznih antibiotika i malo prije smo stigli kući. Umjesto da smo se legli i nastavili spavati s obzirom da je još uvijek rano, odlučili smo odraditi inhalacije.
Jučer smo toliko umorni da smo jedva gledali tako da smo jedva čekali da zavše inhalacije kako bi legli i odmorili se. Sad da li smo se odmorili ili ne, vidjet ćemo kroz dan.
Probudili smo se a vani je još bio mrak, doduše i sad nakon što smo se vratili iz bolnice je još poprilično rano.
U vezi terapija, sad nam je već peti dan. Peti dan a ko da smo jučer krenuli. Stanje nije bilo alarmantno, no međutim sekret je radio svoje tako da smo morali poduzeti nešto.
I baš po tom pitanju nam je drago da smo se odlučli za intravenoznu terapiju, već se osjeća razlika. Pogotovo dok legnemo u krevet, ne osjećamo više pritisak na prsnom košu. Tako da je super što ovaj puta smo krenuli na terapije preventivno a ne dok se već nešto počinje odvijati.
