Friday night I’m going nowhere
All the lights are changing green to red
Turning over TV stations
Situations running through my head
Looking back through time
You know it’s clear that
I’ve been blind, I’ve been a fool
To open up my heart to all that jealousy
That bitterness, that ridicule…
Ovaj stih savršeno opisuje današnje večer, petak navečer je a ja ne idem nigdje. Mjenjam programe na televizoru, kroz glavu mi ide mali milion stvari i razmišljam o prošlosti, onoj prošlosti dok nismo bili “zatočeni” kod kuće i imali slobodu izlaza… Al proći će i to!
Petak navečer, početak vikenda! U ovo vrijeme, svaki dan je vikend ali osjeća se u “zraku” da je ipak nešto drugačije a ne običan dan ko i svaki drugi.
Radim svoje terapije, taman nakon što se obrstila Lino Lada sa žličicom, slušam glazbu i razmišljam o filmovima. Ako se pitate o kojim filmovima, konkretno o dva filma o cističnoj fibrozi – Foreverland i Five Feet Apart.
Foreverland je film o mladiću sa cističnom fibrozom koji je čuo da postoji legendarni “oltar” koji ima moć poboljšati mu zdravstveno stanje. Kako mu je prijatelj na samrti, daje mu obećanje da će pronaći to mjesto. Na put kreće sa sestrom od tog prijatelja i tu kreće priča o ovom filmu. Gledao sam film kada je izašao 2012. godine i shvatio sam ga kao poruku – nije bitno odredište nego taj cjeli put koji koliko sam ja shvatio predstavlja život. Na žalost ovaj film je prošao mnogima ispod radara te ga je teško “nabaviti”. Sva sreća pa ga imam negdje u slučaju da ga želim pogledati opet.
Drugi film je aktualniji, Five Feet Apart iz 2019. koji je o odnosu dvojice oboljelih od cistične fibroze, njihovom boravku u bolnici i ljubavi? Upitnik na kraju predstavlja pitanje jer nisam gledao film već sam samo čitao opis. Kod kritičara je solidno prošao no međutim u CF zajednici je žešće popljuvan jer predstavlja osobe oboljele od cistične fibroze ko zarazne. Hmmm, trebam pogledati da dobim širu i jasniju sliku.
Mislim da je ovaj vikend savršeni za pogledati oba filma i prenjeti dojmove…
