Dan + 54

Petak, početak vikenda. Dan ko i svaki drugi. Doduše svi dani su nam sad ispremješani i pomalo se osjećamo izgubljeno. Vrijeme je solidno, polu oblačno tako da nam to ne ulijeva neke nade da ćemo se izvesti nekamo.

Malo nas glava boli i ima se nešto sekreta, tekućeg, u nosu ali mislim da je to posljedica inhlacija. Naravno da može i biti posljedica propuha ali mislim da to nije ovaj put u pitanju. Pa propuh nas je nedugo zeznuo, ne bi bilo lijepo da opet. Ali mi nemamo utjecaj na to tako da sve je moguće.

Van navedenih sitnica, nema se nešto novo za reći, sve je ostalo po starom. Doduše raspoloženje je dosta loše, isto ko i vrijeme vani. Bogu za plakati kako bi se reklo.

Mislim da će to to biti za danas, nema se inspiracije a ni ničeg konkretnog za reć. Ako bude lako se ova objava editira.

Dan + 49 – Napokon normalna noć

Napokon normalna noć, doslovno. Bez ikakvih problema sa spavanjem, nesanicom ili sličnim. Otkad smo se legli, zaspali smo istog trena bez smetnji. To se jako rijetko dešava u zadnje vrijeme.

Nakon normalno prospavane noći, ujutro odma smo osjetili da nam se iz grla otrgnuo komadic nećega. Ispljuvkom je utvrđeno da se radilo o staloženom sekretu, u dosta krutom obliku. Nije bilo tekuće, već kruto. To je malo iznenađujuće jer već dugo vremena ništa krutoga se nije iskašljalo i izbacilo.

Živi dokaz što jedna kvalitetno prospavana noć može poizvesti.

Nedjelja je, inhalacije u tijeku i čeka se ručak. Ujedno se i u glavi slaže raspored za sljedeći tjedan. Ima se nešto obveza ali nište previše. Također nema puno kretanja zamišljeno ovaj tjedan, što je i dobro i loše. Dobro je iz razloga tog što je vrijeme vani užasno i ne znamo da li će padati kiša, biti nevrijeme ili što već. A loše je to što ćemo opet biti kod kuće.

Doći će i lijepo vrijeme pa će se moći izaći bez problema.

Sve je to sad manje bitno, najbitnije je to što smo se dobro naspavali ovu noć. Samo se nadamo da ovu i sljedeće noći neće sve biti po starom opet.

Dan + 48 – Novi dan, nove pobjede

Novi dan, nove pobjede. Tako bar kažu. Ne znamo da li se to odnosi i na nas, mislim naravno da se odnosi, no novi dan već jedno vrijeme ne donosi nove pobjede.

Nove pobjede u smislu spavanja i odmora organizma i tijela. To je malo teže ostvariti, ne znamo zašto ni što se dešava.

Ovu noć ako se spavalo svega sat i pola je bilo puno. I tako već jedno vrijeme. Možda je to neki trenutno neriješivi problem, neriješivi u smislu samostalnog rješenja ili pomoći već uz pomoć odgovarajuće osobe. Koja god to osoba bila.

Vidjet ćemo još jedno vrijeme kako će se stvari odvijati, pa nakon toga odlučiti što i kako dalje. Ako se ništa ne promjeni, ili ništa znaćajno onda će se definitivno trebati potraživi pomoć jer ovo nema smisla više.

Ne može se funkcionirati na ovaj način. Možemo do druge godine nagađati o čemu se radi, da li je stres, da li je promjena vremena, da li je ovo ili ono, ili pak da li je nešto treće. Kako god bilo, preostaje nam samo “da li je”. A to nije dovoljno.

Da ne zaboravim, nakon jučerašnjeg osjećaja blokade, to je prošlo ali samo od sebe. Prilikom večernjih inhalacija nije bilo ništa konkretno za iskašljati što nas je začudilo s obzirom na situaciju kroz dan očekivalo se barem nešto za iskašljati.

E sad tu opet dolazimo do onoga da nam tijelo nije odmoreno pa ujedno i ne funkcionira kako treba, možda zato se nije uspjelo obraniti od tog sekreta koliko toliko.

Ujedno zanimljivo odvijanje situacije a istodobno vrlo frustrirajuće. Ljudski organizam je vrlo zanimljiva mašinerija, i totalno nepredvidiva.

Ne znaš da li biti iznenađen ili fasciniran.

Dan + 47 – Inspiracija na razini nule

Novi dan, ništa previše novoga. Inspiracija na razini temperature na sjevernom polu.

Evo da ovo ne bude toliki kratak i sramotan post, nastavak slijedi.

Taman je odlučeno ići prošetati se do dućana, tek toliko da imamo neki cilj točnije odredište za aktivnost. No međutim plan je pao u vodu jer čim smo se počeli spremati je također i kiša počela.

Tako da ništa od toga ovaj put.

Danas nešto se ima za iskašljati, možda je to zato jer je danas dan za Azitromicin. Doduše nije da se konstantno kašlje, već se osjeća ko teret ili ko prepreka dok se nakašlje.

Teško je to objasniti točno, oni koji imaju isti problem znaju o čemu se ovdje radi dok je u drugom slučaju to teško za izraziti i objasniti.

No ono što je ovdje, bez obzira na osjećaj da se mora nakašljati, dok se to i napravi makar na silu, ne može se ništa iskašljati. Barem ne u ovom našem slučaju.

Ko neki čep da se napravio od sekreta, tako bi bilo najjednostavnije objasniti. Nadamo se da će se uz pomoć večernjih inhalacija to riješiti.

Dan + 42 – Odmor

Trenutno je nedjelja i danas je odlučeno, barem zasad, da će se odmoriti. Odmor nam je potreban kako bi se regenerirali. Dosta aktivnosti je bilo kroz tjedan tako da tjelo treba malo odmora. Znam da je bilo odmora u protekla dva mjeseca ali ne želimo dobiti upalu mišića još uz sve ovo što nosimo. Naravno, mislimo na cističnu fibrozu.

Govorimo najčešće za razdoblje od prethodna dvadeset četiri sata jer se nema što reći za ujutro nakon što se probudimo i krenemo raditi dnevne terapije.

Što se tiče odmora, jučerašnji dan je također bio odmor i baš je dobro došao da se tijelo odmori. Osjeća se da mišići polako zatežu i tijelo govori svoje.

Sljedeći tjedan u nove pobjede, možda ne tako intenzivno nego recimo svaki drugi dan bi bilo poželjno.

A sad ono konkretno. Jutros nas je probudila potreba za toaletom i bio je prisutan osjećaj nećega u grlu. Kada smo to ispljunuli, radilo se o onom talogu o kojem smo pisali neki dan.

Nadamo se da se ne radi o nekoj infekciji u nastajanju nego o osnovnoj “karakteristici” cistične fibroze – gustom sekretu. Kao što mi osjećaj nalaže, mislim da se to radi u grlu ili na samom ulazu u pluća a ne baš u dubini pluća no to nikad nećemo saznati.

Kako god bilo, barem znamo tko je glavni krivac za to, tko drugi nego cistična fibroza. Život ide dalje a mi se prilagođavamo bez obzira na sve što se nama i oko nas događa.

Close