Tag: život s cističnom fibrozom

Svakodnevne dogodovštine iz života sa cističnom fibrozom. Bez cenzure.

Dan + 145

I tako, još jedan petak je tu. Nemamo planova za danas, a ni za ovaj vikend. Vjerojatno ćemo sve u hodu odlučiti.

Dobro smo spavali ovu noć, no i dalje imamo osjećaj ko da se nismo odmorili. Doduše još uvijek smo umorni, bez obzira na to što smo se probudili prije sat vremena.

Ne znamo kakvo vrijeme najavljuju za danas i kroz cijeli vikend, a prognoze više ni ne gledamo jer niti jedna nije točna. To više liči kao na slobodnu procjenu, pa što bude bit će.

Danas imamo jedino plivanje na repertoaru, a sve ostalo, kao što je već navedeno, nemamo u planu već ćemo u hodu rješavati.

Dan + 144 – Gužva na bazenima

Danas nismo stigli napisati objavu ujutro jer smo u gužvi. I sada smo u gužvi ali čekamo da završimo sa inhalacijama kako bi krenuli u krevet.

Poprilično smo umorni već tako da ne znamo što da napišemo.

Ništa posebno ni novo se nije dogodilo u našem životu, sve je po starom.

Poslije plivanja osjećamo nešto malo za iskašljati ali ko da nema ničeg.

Ovih dana je bilo pusto na bazenima, a danas gužva.

Mislili smo da s obzirom na broj zaraženih koronaviruso, ljudi izbjegavaju sve i svašta, no ne i bazene.

Dan + 143 – Sami na bazenima

Jučer nas nije zadesila kiša i nevrijeme, tako da smo bez problema odradili plivanje. Zanimljiva stavka je ta da otkad je porasao broj zaraženih koronavirusom, na bazenima je sve manje i manje ljudi.

Inače već smo pisali (i napisali!) ovu objavu no nešto se dogodilo i sve nam je nestalo.

Uglavnom razgovor je tokao u smjeru da je sve manje ljudi na bazenima što nama odgovara.

Ne znamo da li je to od porasta oboljelih od koronavirusa ili nečeg drugog, ali svakako je bolje tako nego da je čovjek na čovjeku naguran.

Jučer smo veći dio vremena bili sami na bazenima, tako da je bilo izuzetno opuštajuće.

Dan + 142 – Munje i gromovi

Ovaj naslov, munje i gromovi se odnosi na jučeršnju predvečer. Taman samo što smo krenuli na plivanje, zahvatilo nas je to nevrijeme.

Kroz dan se osjećao pritisak ali ništa strašno, no međutim moglo se procjeniti da će nešto biti.

S obzirom da se nismo nadali da će tako brzo biti nevrijeme, krenuli smo na plivanje.

Mislili smo si da će biti malo kiše i to je to.

Međutim netko je imao druge planove.

To dok je krenulo, bili smo mokri od glave do pete. Doslovno smo se samo okrenuli i vratili kući.

A to je bio pravi izazov. Vozimo bicikl, a on je ide toliko brzo koliko bi htjeli. Kiša lijeva, pljušti, vjetar puše, gromovi i bljeskanje se vidi u daljini te se nadamo da neće nas pogoditi.

Uspjeli smo stići kući, mokri od glave do pete.

Sada se samo možemo nadati da se nismo prehladili ili nešto više.

Dan + 141

Trebali bi kazati, novi tjedan nove pobjede ali je to toliko izlizano već da ne želimo. Jučer smo se ipak odlučili za malo fizičke aktivnosti.

Išli smo se provozati sa biciklom i na kraju završili na bazenima na plivanju.

Neplanirano ali sve je išlo svojim tokom.

Ono čemu se nismo nadali je to da su nas komarci pojeli na bazenima.

Tako su nas pojeli da još sada osjećamo posljedice od njih.

Ako ništa drugo, sada barem znamo za drugi puta.

Navečer na bazenima najopasniji su komarci, ni manje ni više!

Close