Tag: život s cističnom fibrozom

Svakodnevne dogodovštine iz života sa cističnom fibrozom. Bez cenzure.

Dan + 135 – Plivanje

Sve nas boli od plivanja, ali to znači da se nešto dešava. Nije da dolazimo tamo i uzaludno trošimo vrijeme.

Može i to biti slučaj, ali nadajmo se da nešto dobro radimo u vezi svega toga.

Bilo bi izuzetno dobro da nam pomogne plivanje ojačati pluća i samim time rješiti se neželjenog sekreta.

Samim time bi i manje infekcija bilo te bi bila ujedno i manja potreba za antibiotiocima.

Naravno još je rano za kazati, no mogli bi polako početi primjećivati promjene.

Ako nas pamćenje ne vara, danas nam je točno dva tjedna otkako smo počeli ići na plivanje.

Sve što se radi u životu, pogotovo na vlastitom tjelu, treba oko dva tjedna da se vide promjene.

Tako da ako dosad nismo vidjeli, sada bi bilo pravo vrijeme da počnemo viđati.

Dan + 134 – Nostalgija i prošla vremena

Eh da, danas smo na radiju čuli stare pjesme pa nas hvata nostalgija. Ništa posebno se nije dogodilo niti ima povoda tome, jednostavno smo se sjetili starih vremena.

Vremena dok nije bilo ništa bitno, niti su obveze bile ozbiljno shvaćene.

Sve je bilo zabavno, zezancija i za ono doba frustrirajuće. No kad se sve stavi na isti koš, i sad kad se prisjetimo toga, vidimo koliko nam je lako i lakše bilo.

Tada smo bili kraljevi/ce univerzuma i ništa nije bilo bitno niti teško. A sada je sasvim drugačija priča.

Očito to dolazi s godinama.

Eh da nam se vratiti u stara vremena, kojih petnaestak vremena u prošlost na kojih tjedan dana.

Sa ovim svime što znamo danas, kako bi dobro nam bilo…

Dan + 133 – Nedjelja i planovi za sljedeći tjedan

Taman odradili ručak, brzinski. Nedjelja je i nema se nešto previše za raditi. Sve smo odradili kroz tjedan, no sada gledamo kako da odradimo još nešto. Ipak se cijeli život uči nešto novo.

Imamo neke ideje za sljedeći tjedan, uz sve ovo što već radimo.

Kako ništa ne dolazi preko noći, pokušavamo biti inovativni i samim time ubrati svoj dio “kolača” u ovom svijetu.

Stvar je u tome što sada nemamo dosta radnih sati. Uvijek je nešto premalo, fali sat ili dva ekstra.

Razmišljali smo da se probudimo u šest, pa do osam da odradimo jedan dio zamisli. Drugi dio od osam do pola pet.

Ako se obistini što planiramo, bit će super!

Znam da je teško, ali vjeru u sebe imamo a to je najbitnije.

Pijemo cappuccino i pišemo ovu objavu. U trbuhu nam se nešto sprema, možemo samo naslutiti što će biti.

Da, baš to što ste zamislili. Tako da sada idemo odraditi

Dan 131 + 132 -Preletio tjedan

Jučer nismo pisali objavu jer nismo stigli. Cjeli tjedan je u petoj brzini, preletio tjedan samo tako u tren oka. Ako ujutro ne napišemo objavu onda postoji velika mogućnost da će se zaboraviti na to.

Jednostavno kroz dan ne stignemo, a navečer zaboravimo.

Sve nas polako počinje boljeti od plivanja. Idemo na plivanje svaki dan.

Jedino nismo bili u nedjelju i srijedu, s obzirom na to da je bio blagdan.

Zasad nam se dobro čini takva vrsta aktivnosti, no samo da ne pretjeramo.

Trebali bi ići svaki drugi dan ili tako nešto da imamo malo odmora. Realno gledano, ne treba nama odmor već našem tjelu.

Boli nas cjeli gornji dio leđa, od lopatice preko vrata do druge lopatice.

Također i listovi na nogama polako počinju boljeti. To je valjda jer se vozimo biciklom do bazena, imamo par kilometara u jednom i u drugom smjeru.

Zasad nam se čini dobro sve to, ali još je rano za nešto predviđati ili donositi neke zaključke.

Tek nakon što ćemo mjesec dana ići na plivanje, tada ćemo moći do nekog zaključka konkretnog doći.

Dan + 130 – Nema interneta

Nismo imali internet od jučer poslijepodne. Sva sreća da smo jučerašnju objavu pisali ujutro.

Naime predvečer, oko sedam sati ugasio nam se modem i lampice na njemu su počele divljati.

Gasili smo i palili modem, no uvijek isto. Zvali smo službu za korisnike no oni baš i nisu od neke koristi jer svatko od njih ima svoje fiksne ideje koje ne pomažu u apsolutno ničemu.

Bili smo dosadni danas od ranog jutra ali bezuspješno sve dok nismo kontaktirali jednu privatnu osobu, koja zna drugu, a ta druga zna treću osobu itd.

Tako da smo na kraju riješili to da nam je zadnja osoba, koja ujednoo radi kod operatera, rekla da si možemo doći po modem i sami si ga zamjeniti. Tako je i na kraju bilo.

Taman kada smo rješili problem onda su nas iz službe za korisnike zvali da “pokušaju” rješiti problem. Malo sutra!

Ako si nećemo sami pomoći, neće nam nitko. Kao i u svemu u životu.

Close