Događaji i razmišljanja jedne osobe
Najbolji dio tjedna, vrijeme za predah, odmor i opuštanje. Idealno vrijeme za hobije, izlete, šetnje i planinarenje! Svi vole vikend!
Vikend je skoro pa prošao, nedjelja je. Inhaliramo se za dobro jutro i pišemo ovu objavu. Jučerašnja večer je prošla dobro, nismo se dugo družili ali smo bili malo među ljudima.
Danas u planu je odmor, najvjerojatnije i plivanje ako neće biti previše vruće. Kako je krenulo ovaj tjedan, svaki dan je pakleno i veća temperatura nego dan prije.
Makar za sljedeći tjedan su najavili kišu, tako da je sve moguće…
Subota nam je, predvečer. Planovi su spremni. Mi taman došli s bazena. Vani je vruće tako da nam baš gode bazeni. Nadajmo se da će nam pomoći i oko plućne funkcije i izbacivanja sekreta.
Trenutno su u toku inhalacije. Moramo ih odraditi prije nego idemo van. Nakon dugo vremena dogovorili smo se za izlazak, odnosno druženje sa društvom.
Kako je ove godine koronavirus sve bacio u drugi plan, tako smo i mi se jedva družili sa drugim ljudima. No sada kako se to smirilo, tj otkad se smirilo smo počeli izlaziti među ljude. Naravno ne u gužve i u noćne klubove (i slične izlaske) već na otvoren prostor sa društvom.
Nadamo se da će nam danas biti dobar dan, nakon dugo vremena!
Jučer smo išli na bazene i kupili mjesečnu kartu.
Samim time smo se natjerali da nekoliko puta tjedno odemo na plivanje.
Jučer odma smo odradili prvu turu plivanja, bilo je dobro i sva sreća navečer nije bilo gužve.
Ne volimo općenito gužve a kamoli na kupanju.
To nam je recimo najgora stavka na moru, čovjek na čovjeku na plaži.
Sva sreća pa bazeni, barem jučer, nisu bili natrpani.
Bilo je par ljudi, toliko da svaki ima svoju “stazu” za plivanje.
Nadajmo se da će i dalje biti tako, jer u suprotnom ćemo izgubiti bolju za bazenima.
Isto tako je bilo i sa teretanom, sve je bilo super sve dok nije milion ljudi došao i to je to, raspad sistema.
To nas je odbilo od vježbanja.
Ponedjeljak. Početak tjedna.
Oglušili smo se na nekoliko budilica te smo produžili spavati. Nije nešto strašno, još uvijek je rano jutro.
Htjeli smo se probuditi prije zore da ranije počnemo sa obvezama. Kako danas nismo uspjeli u našem naumu, uvijek postoji sutra.
Naravo, imamo tu privilegiju gledati prema sutra.
Što se tiče buđenja, ne znamo kako bi se učinkovitije probudili. Budilicu čujemo, no oglušimo se.
Ne znamo kako bi taj problem riješili. Uvijek ide još onaj famozni govor “još samo malo”, i to je to. Raspad sistema.
Da, dobro ste pročitali. Navečer, svaku večer se osjećamo čudno. To je tek počelo nekidan.
Čudno u smislu ko da smo puni sekreta i ne možemo disati. Nešto kao da nas pluća peku.
To može biti da je zbog toga što nam se opet skuplja sekret na plućima.
Prije par tjedana smo se očistili od njega ali na žalost, u sklopu cistične fibroze, opet se nakuplja.
Inhalacijama izbacujemo minimalno, niti nemamo nešto za izbaciti.
Taj osjećaj samo navečer dobivamo.
Koliko god pokušavamo isforsirano kašljati, nemamo osjećaj da smo puni sekreta. Doslovno iskašljavamo slinu sa ti i tamo nekim tragovima sekreta.
Kao što smo rekli, vrlo vjerojatno je to zato jer nam se pluća ponovno “navikavaju” da ne šeto lijepi na njih…
Ah, to su čari života s cističnom fibrozom.
