Dan + 140 – Dan odmora, nedjelja

Danas bi trebao biti dan odmora. Tako i tako je nedjelja, tako da još razmišljamo da li ćemo ići na plivanje. Razmišljamo da li ćemo ići bilo kamo.

Nemamo nikakvih planova danas, tako da moramo još vidjeti kuda što i zašto.

Malo prije smo se probudili i sada se inhaliramo, tako da još uvijek ne znamo što čemo danas raditi.

Rekli bi odmarati ali mislim da će nam biti dosadno tako cjeli dan.

Kako god bilo, odlučit čemo tokom dana.

Sve ovisi o tome kakve čemo volje biti!

Dan + 139 – Došlo zahlađenje, i koronavirus

Napokon možemo malo odahnuti jer je došlo zahlađenje. Kroz noć je kiša padala pa je nešto malo rashladilo, ali ništa strašno. Također i koronavirus kuca na velika vrata.

Mi smo dobro, nema nikakvih novosti što se tiče zdravlja. Na sreću. Neka tako i ostane čim dulje.

Nego ono što se ne spominje nigdje a trebalo bi, je to da se vratila korona. Odnosno koronavirus.

Doduše vratilo sve već odavno no jučer je najgori dan bio kod nas otkako korona postoji.

Da li svjedočimo drugom valu?

Prema našem mišljenju, najvjerojatnije.

Samo sad je i biti će pitanje, do koje granice će bolest ići. Već je dokazano (s obzirom na veliki porast broja oboljelih) da je jače i obziljnije nego u prvom valu te nam jedino preostaje čekati i vidjeti…

Dan + 133 – Nedjelja i planovi za sljedeći tjedan

Taman odradili ručak, brzinski. Nedjelja je i nema se nešto previše za raditi. Sve smo odradili kroz tjedan, no sada gledamo kako da odradimo još nešto. Ipak se cijeli život uči nešto novo.

Imamo neke ideje za sljedeći tjedan, uz sve ovo što već radimo.

Kako ništa ne dolazi preko noći, pokušavamo biti inovativni i samim time ubrati svoj dio “kolača” u ovom svijetu.

Stvar je u tome što sada nemamo dosta radnih sati. Uvijek je nešto premalo, fali sat ili dva ekstra.

Razmišljali smo da se probudimo u šest, pa do osam da odradimo jedan dio zamisli. Drugi dio od osam do pola pet.

Ako se obistini što planiramo, bit će super!

Znam da je teško, ali vjeru u sebe imamo a to je najbitnije.

Pijemo cappuccino i pišemo ovu objavu. U trbuhu nam se nešto sprema, možemo samo naslutiti što će biti.

Da, baš to što ste zamislili. Tako da sada idemo odraditi

Dan 131 + 132 -Preletio tjedan

Jučer nismo pisali objavu jer nismo stigli. Cjeli tjedan je u petoj brzini, preletio tjedan samo tako u tren oka. Ako ujutro ne napišemo objavu onda postoji velika mogućnost da će se zaboraviti na to.

Jednostavno kroz dan ne stignemo, a navečer zaboravimo.

Sve nas polako počinje boljeti od plivanja. Idemo na plivanje svaki dan.

Jedino nismo bili u nedjelju i srijedu, s obzirom na to da je bio blagdan.

Zasad nam se dobro čini takva vrsta aktivnosti, no samo da ne pretjeramo.

Trebali bi ići svaki drugi dan ili tako nešto da imamo malo odmora. Realno gledano, ne treba nama odmor već našem tjelu.

Boli nas cjeli gornji dio leđa, od lopatice preko vrata do druge lopatice.

Također i listovi na nogama polako počinju boljeti. To je valjda jer se vozimo biciklom do bazena, imamo par kilometara u jednom i u drugom smjeru.

Zasad nam se čini dobro sve to, ali još je rano za nešto predviđati ili donositi neke zaključke.

Tek nakon što ćemo mjesec dana ići na plivanje, tada ćemo moći do nekog zaključka konkretnog doći.

Close