Dan + 9 – Umor
Današnji dan je čudan. Izuzev to što je dosadan, lijepo i toplo vrijeme je vani no međutim dosadan je. Umor cjeli dan vlada u “zraku” i moglo bi se bez problema prespavati cijeli dan. Bez problema. Stvarno.
Tako dosadan dan da se zaboravilo uzeti dnevne terapije. Doslovno. Tablete se neće same popiti no međutim sad se sjetih toga…
Bez brige, nije nikakva panika. Niti prvi niti zadnji puta da se tako nešto dogodi, naprotiv. Situacija je takva da zahtjeva veći unos tableta nego inače pa je i samim time više vremenskih razmaka između terapija potrebno napraviti. I onda dok se sve to ne poklopi, dešava se situacija da se jednostavno ili zaboravi ili preskoči terapija.
Da sve ne bude tako crno, to se dešava par puta u mjesec dana. Evo prvi puta tokom ovog perioda antibiotika koje traje više od dva tjedna.
Danas se moglo primjetiti da ima nečeg za iskašljati. Malo se nakašlješ, bez obzira dal te tjera na kašalj ili se nakašlješ na “silu” i može se na taj način “doći” do sekreta. Čudno znam, no ništa novog.
Problem je jedino u tome da kako se terapija bliži kraju, a tek se su se počela osjećati poboljšanja. I taman nakon što završi antibiotska terapije, imam osjećaj da će se sve vratiti na staro. Kratko vrijeme bude ok i onda opet problemi…
Kako je sad kriza i opsadno stanje radi covid-19, IV (intravenozna) terapija nije opcija. Šteta jer bi ona bila korisnija u dva tjedna nego per os u tri tjedna. Nadam se da će se ovo ubrzo smiriti da se može dobiti IV, s opcijom bez ostajanja u bolnici.
Čudno da netko priželjkuje bolnicu, jel tako? Hehe, ništa tu nije čudno kod nas. To je normalan život. Normalno s cističnom fibrozom.
Dok te netko pita nešto tipa “pa kako se ti nosiš sa silnim bolnicama?”. Pa eto tako, jednostavno. Dok ti je to sastavni dio života i prilagodiš se tome, prigrliš to i shvatiš da je to dio tvog života. Istina da se razlikuje od “normalnog” tj klasičnog načina života no međutim sve je to za ljude.
Da ne bi to prihvatili samo bi si dodatan i nepotreban teret radili, što nam definitivno ne treba. Dosta su nam problemi sa kojima se već sada nosimo a kamoli da si ih još radimo.
Jednom dok se prihvati svoj način života, više ništa nije teško – barem ne bi smjelo biti teško…
