Dan + 118 – Kišna subota

Kišna subota. Jučer navečer je počela kiša, i to ona tropska.

Kroz dan se osjećalo nešto da dolazi ali se nismo nadali da će biti tako kako je bilo. Negdje su poplave koliko kiše je palo. Cjelu noć je padalo, tako da je malo rashladilo sve.

Sad samo da danas ne bude opet po starom, pa nešto kasnije opet čudne vručine. Doduše ne sjećamo se kada je zadnji puta kiša padala tako dugo.

Inače samo padne, ili pada svega par sati i prestane. Ovo kako izgleda je padalo cijelu jučerašnju večer i noć. Zasad ujutro se smirilo, ne pada ništa ali je poprilično hladno.

Da, ne sjećamo se u biti kada je zadnji puta bila kišna subota…

Dan + 117 – Početak vikenda i kiša

Samo što smo se probudili, inhalacije i objava. U suprotnom ćemo zaboraviti. Petak je, početak vikenda.

Omiljeni dan, no ono što nas fascinira već jedno vrijeme je to da se ne može pogoditi vremenska prognoza.

Padala je kiša do malo prije, sad valjda slijedi razvedravanje, poslijepodne žestoko sunce a navečer možemo samo nagađati.

Kad već razgovaramo i svemu i svačem, kupili smo cappuchino u jednom trgovačkom lancu i prilikom svake konzumacije osjećali smo se loše.

Naduto i jednostavno loše a da nismo znali do čega. Sve dok jučer nismo konzumirali ništa prvi dio dana osim cappuchina i pretpostavili da ima ili previše šećera ili mliječne masti koji nam očito smetaju.

Uz to sve, dobili smo tvrdokorne akne a da nismo konzumirali ništa “slatko” ili “trash” zbog kojih bi tako nešto bilo logično.

Možemo se samo zapitati što sve unutra stavljaju…

Dan + 110 + 111 + 112 – Tri dana u jednoj objavi?

Uh da, tri dana u jednoj objavi. Kako to? Jednostavno smo zaboravili na objave.

Ujutro nismo stigli pa smo mislili “navečer čemo to riješiti”, no međutim navečer smo jedva čekali da idemo na spavanje poslije inhaliranja i eto, zaboravili.

Dan 110

Radi se o petku. U petak smo bili poprilično zauzeti, zadnji dan tjedna a najviše posla.

Dan 111

Subota ujutro od šest sati budni, išli u šetnju do ručka. Ručak pojeli vani, poslijepodne se odmorili a navečer malo podružili i to je to.

Dan 112

Nedjelja, najdosadniji dan u tjednu. Rano se probudili pa do ručka smo Bogu dane krali.

Kasnije poslije ručka smo išli raditi nešto za ovaj tjedan koji dolazi i evo, ekspresno došla večer.

Sada su u tijeku inhalacije 10% NaCl i pišemo objavu (sjetili smo se!).

Dan + 104 – Prvo buđenje nakon terapije

Prvo buđenje nakon terapije rezultiralo je time da smo spavali devet sati u komadu. Ne sjećam se da bi se kroz noć probudili ili imali kakvih problema sa spavanjam, kako smo legli jučer tako smo se danas probudili. Doslovno u istoj pozi.

Očito je da su nas antibiotici i sve to izmučili, ali tako je uvijek. Sad će nam trebati par dana da dođemo k sebi i oporavimo se no to je sve normalno. Tijeli nam je tako i tako bilo iscrpljeno od antibiotika, a još dodatno je iscrpljivalo ovo sunce vani zajedno sa pritiskom i visokim temperaturama.

Trebat će sad kojih tjedan dana da nam se tjelo vrati u normalu i da nastavimo normalnim životom.

Također prvo buđenje nakon terapije je rezultiralo glavoboljom, možda zbog predugog sna a možda zbog igre slučaja. Tko će znati više, proći će nadajmo se.

Dan + 103 – Napokon gotovo

Možemo napokon reći da je – napokon gotovo! Ako ništa drugo, barem zasad. Prošlo je naših četrnaest dana i sada se samo možemo nadati da uskoro nećemo ništa pokupiti da bi nas dovelo u neku opasnost od infekta.

Sada smo izdržali godinu dana bez intravenozne terapije, mogli smo i još dulje no međutim nismo se htjeli mučiti više. Nije baš zabavno dok osjećaš ko da imaš mokri pjesak na prsnom košu.

Pogotovo ne dok si navečer legnemo i sve se to slegne. To nije nimalo ugodno. Ili dok se usred noći probudimo jer ne možemo disati. Ili se probudimo jer nas toliko kašalj muči da ne znamo da li se gušimo, imamo li alergiju ili nešto sasvim drugo.

Definitivno nije niti ugodno niti zabavno.

Sada se samo možemo nadati da će biti sve ok do daljnjega.

Close