Author: Grey Wolf

I kad ne bude nas bilo, pričat će se priče naše...
Dan + 30

Dan + 30

Kod nas se situacija smiruje polako i nadamo se da je to to. Pretpostavka je na prehladu iz tog razloga što se spava s otvorenim prozorom zadnjih dana pa je vrlo vjerojatno da je od toga došlo.

Nadamo se da će se stvari sad smirivati jer još uvijek se osjeća da nije sve na sto posto. Malo steže još uvijek u sinusima i ima se osjećaj da se ne može ispuhnuti nos do kraja.

Van ovog problema odnosno situacije, ostale stvari su pod kontrolom. Nema se nešto previše za iskašljati što je ujedno i dobro i loše. Dobro je iz tog razloga je to znači da su antibiotici nakon tolikog perioda uzimanja nešto dobro i napravili. Loša stvar bi bila ta što ne znam što mogu očekivati, da li ima sekreta pa se on skriva ili se nedovoljno trudim izbaciti ga.

Kako god bilo nadamo se da će sve proći u najboljem redu.

Dan + 29

Dan + 29

Prethodna dva dana su bila ponešto burna za razliku od prethodnih, ali kako sad se osjećam nadam se da je vrhunac prošao.

Glava još malo zaboli povremeno ali više nema čudnih osjećaja vručine. Doduše još je jutro danas no nadam se da neće biti nešto novo u igri.

S cističnom fibrozom nikad ne znaš što očekivati, mislim u stvarnom životu također al ovo je “next level” kako bi se reklo.

Moguće da su sve te stvari došle zbog silnih promjena vremena, svaki dan drugo godišnje doba a zna se i dogoditi da se kroz dan promjeni više godišnjih doba. Kako ostati normalan kraj tih promjena a kamoli zdrav?

Dan + 28 – Grlobolja

Dan + 28 – Grlobolja

Da stvari budu zanimljive, opet nova promjena. Jučer navečer prilikom obroka se osjetilo da je nešto zapelo u grlu i nikako progutati. Od tog trenutka desna strana grla se cijela noc nije prospavala od muke.

Svaki gutljaj je bolan, peče i reže bi bilo najtočniji izraz kako bi se to moglo opisati.

Da to sve ne bi bilo samo na tome, počelo se i šmrcati. Možda je to samo sad ujutro pa će se nakon nekog vremena povući, ne znam. Ali se nadam da nije ništa ozbiljno.

Nadam se da će se i ova grlobolja povući. Nije ko klasična grlobolja, već ko da je nešto oštečeno u grlu. Možda je neki komad hrane zapeo pa ogrebao stjenke grla, i zato taj čudan osjećaj…

Kako god bilo, nadam se da će oboje proći i da nije ništa ozbiljno. Kako smo u punom jeku pandemije koronavirusa, svaki simptom me asocira na to. Nadam se da ovo nema veze sa koronavirusom.

Dan + 27

Dan + 27

Jučer navečer mi se dogodila jedna čudna stvar, a to je ta da me oblio znoj i vručina. To mi se zna povremeno dogoditi no ne znam zašto i zbog čega.

Iz čistog mira dođe, i osjećaj je ko da je sve oko mene nerealno (ko da se radi o alkoholiziranom ili napušenom stanju), ponekad šumi u ušima ali ne uvijek.

Kada se to dogodi, dobije se velika želja za slatkim i tek nakon nekoliko konzumiranih slatkiša, odnosno stvari sa šećerom, stanje se stabilizira.

Na prvu zvuči ko neko stanje vezani za gušteraču, moguće dijabetes, no međutim ta pojava kako bi to nazvao se pojavi jednom na nekoliko mjeseca. Ne sjećam se kada se prije ovog puta dogodila.

Kako je to izgledalo, u jednom trenutku samo je došao čudan osjećaj koji bi najbliže mogli opisati alkoholiziranom stanju i uz to želja za slatkim. Uz to me znoj oblio u potpunosti, kao nakon nekog fizičkog rada ili aktivnosti. Stanje ošamućenosti bi to mogli nazvati je trajalo sve dok se nisu pojeli keksi i slatkiši.

Nakon toga ko da se ništa nije dogodilo, sve se vratilo na staro…

Dan + 26

Dan + 26

Petak navečer, početak vikenda. Mjere polako popuštaju no to ne znaći da stvari idu na bolje. Svega me strah kako će sad to dalje izgledati, više se bojim trenutne sitacije nego prijašnje.

Bojim se trenutne situacije više nego prijašnje zbog toga jer je prije bilo ograničeno sve, od kretanja do boravka vani. Sad dalje će biti slobodno kretanje no svako malo vidimo vijest da netko oboljeli od koronavirusa se šeće vani i ne pridržava samoizolacije.

E toga se bojim, i takvih ljudi…

Lako bi bilo reći, mi čemo se pridržavati pravila i paziti na sebe, no trenutak nepažnje druge osobe može presuditi daljnjem toku razvoja situacije. To je ono gdje je problem.

Možemo mi biti zatvoreni ne znam koliko dana, tjedni, mjeseci no prvi puta kada izađemo možemo baš onda u tom trenutku nastradati.

Nije cilj da smo čim duže zatvoreni doma (oboljeli od cistične fibroze) nego da smo aktivni i pokretni, a prethodna i trenutna situacija je sve samo ne to.

Close