Jučerašnji dan je bio isto kao i noć, točnije oboje je bilo nikakvo. Ne mogu pronaći prave riječi kojima bi se opisala protekla dvadeset i četiri sata.
Sivilo, dosada, monotonija, depresija… Tuga, jad i čemer najtočnije. Točno zašto ne znamo, utjecaj vremena pretpostavlja se.
Noć je naravno neprospavana, još jedna u nizu. Zaspalo se tek ujutro i spavalo se svega par sati.
Zanimljivost je ta da bez obzira što se spavalo svega par sati, mislim da točno tri i pola sata, uspio se talog napraviti i nastaniti gdje već stanuje. To se dosad primjetilo da se napravi dok se spava dulje, odnosno kojih sedam do osam sati. Inače ovdje se radi o spavanju od kojih šest sati, mislim toliko nam osobno treba da se odmorimo. Ne pričamo opčenito, već osobno.
Šest sati sna i ko novi smo, dok kod spavanja od recimo osam sati se osjećamo ko da nas je kamion pregazio.
Kako god bilo, nakon tih tri i pola sata prespavanih, nemir u tijelu. Ko trnci, ali više kao negativni trnci.
Isto kao i kod situacije kad nam padne šećer pa drhtimo, tako bi mogli sad opisati trenutno stanje samo bez želje za slatkim.
Da li je to posljedica umora ili nesanice ne znamo, vrlo moguće da je sve povezano.
Ništa, ovu noć će se uzeti tableta za smirenje da nas uspava pa da odspavamo kako bog zapovijeda.
