Dan + 50 – Sve opet po starom

Dakle, sve što je jučer rečeno i poželjeno danas pada u vodu. Naravno da je to tako uvijek čim se nešto pohvali. Naravno da se opet nije ništa spavalo. Ah očito je tako suđeno da bude.

Standard, šta reći. Ne može kod nas biti dobro nešto više od jednog dana. Al dobro, bolje da se ne žalimo više jer ima puno gorih i težih stvari od nesanice.

Nego što se tiče vremena, i dalje je čudno no međutim rečeno je da će ovaj tjedan temperature biti oko 28 stupnjeva. Rekli bi polako dolazi ljeto, no i nije baš tako. Prema kalendaru da, ali u praksi je trebalo odavno početi.

Prije par godina već u petom mjesecu je bilo pakleno, šestom isto a u sedmom vrhunac vrućina. Sad u petom mjesecu je ni sami ne znamo kako to objasniti, sva godišnja doba se promjene.

Nego nešto konkretno. U sinusima se osjeća neki nelagodni osjećaj. Ko da je zapelo nešto i nikako izbaciti to van. Prilikom prisilnih ispuha, nešto malo krutog sekreta se izbacilo pa može biti da je to napravilo neki čep ili šta već.

Može se disati normalno na obe nosnice, to nije problem. Problem je da prilikom svakog pokreta lica i bilo kakve facijalne ekspresije nešto žulja u nosnici. Treba probati isprati pa vidjeti da li će izaći što van.

Dan + 45 – Dan isti kao i noć

Jučerašnji dan je bio isto kao i noć, točnije oboje je bilo nikakvo. Ne mogu pronaći prave riječi kojima bi se opisala protekla dvadeset i četiri sata.

Sivilo, dosada, monotonija, depresija… Tuga, jad i čemer najtočnije. Točno zašto ne znamo, utjecaj vremena pretpostavlja se.

Noć je naravno neprospavana, još jedna u nizu. Zaspalo se tek ujutro i spavalo se svega par sati.

Zanimljivost je ta da bez obzira što se spavalo svega par sati, mislim da točno tri i pola sata, uspio se talog napraviti i nastaniti gdje već stanuje. To se dosad primjetilo da se napravi dok se spava dulje, odnosno kojih sedam do osam sati. Inače ovdje se radi o spavanju od kojih šest sati, mislim toliko nam osobno treba da se odmorimo. Ne pričamo opčenito, već osobno.

Šest sati sna i ko novi smo, dok kod spavanja od recimo osam sati se osjećamo ko da nas je kamion pregazio.

Kako god bilo, nakon tih tri i pola sata prespavanih, nemir u tijelu. Ko trnci, ali više kao negativni trnci.

Isto kao i kod situacije kad nam padne šećer pa drhtimo, tako bi mogli sad opisati trenutno stanje samo bez želje za slatkim.

Da li je to posljedica umora ili nesanice ne znamo, vrlo moguće da je sve povezano.

Ništa, ovu noć će se uzeti tableta za smirenje da nas uspava pa da odspavamo kako bog zapovijeda.

Dan + 38 – Još jedna nesanica

Još jedna nesanica u nizu. Ovaj put malo žešća jer se doslovno nije zaspalo do jutra. Vani je već dan bio a nikako zaspati.

Zbog čega, opet se vračati na staru priču nema smisla. Na žalost tako mora biti. Možda je zbog punog mjeseca, ne vjerujem u takve stvari al tko zna kako sve to utječe na organizam općenito.

Ne želim se zamarati takvim stvarima, tako je kako je dobro ili loše.

Što se tiće općenito svega, život se pomalo vraća u normalu. Možda je to to, a možda je to zatišje pred buru. Nadam se da je u pitanju ova prva opcija jer imam osjećaj da ako nas pogodi drugi val zaraze da će biti gadno ko i kod Španjolske gripe.

Kako god bilo, nadajmo se najboljem i pozitivnom ishodu.

U vezi vlastitog zdravlja se ne mogu buniti trenutno jer sve je onako kako treba biti i bez ikakvih pojava. To mi se sad može odbiti o glavu i sve krenuti nizbrdo kako je općenito slučaj čim se nešto pohvali nakon tog trenutka sve krene nizbrdo no ja se nadam da ovo nije još jedna od tih situacija.

Jučer nije bilo šetnje jer je kiša padala poslijepodne i navečer, a baš takva sila za srzavanjem nije bila upitna. Nadamo se da će danas biti moguće, makar kratka relacija tek toliko da se protegnemo no kako mi se čini i to je upitno jer je vani zima a ne proljeće. Možda je to tako sad privremeno, makar sumnjam.

Vidjet ćemo kasnije, ako ništa drugo, uvijek ostaje sutra.

Dan + 24

Još jedan dan, još jedna nesanica u nizu. Još jedna neprospavana noć je iza nas. Iz kojeg razloga, ne znam ali bi bilo lijepo kad bi se saznalo.

Dan prije se ranije probudilo baš iz razloga da ne dođe do ovog problema i evo što se dogodi, sasvim suprotno.

Ne shvaćam zašto i kako…

Nema mi gorega od nesanice i konstantnog vrtenja/rotiranja u krevetu umjesto spavanja.

Vrlo užasna i iritantna pojava. Nadam se da ove noći ne bude isti problem.

Dan + 2 – Nesanica

Glazba u pozadini a ja razmišljam što pametno da napišem.

Nesanica – muči me već jedno vrijeme, da li zbog previše briga ili nešto više ne znam. Čudno je vrijeme, čudne stvari se događaju, svi u nekakvom isčekivanju… Mislim da nije ovo trenutno samo moj problem, nego većine ljudi s obzirom na događaje oko nas.

Današnji dan nije ništa drugačije započeo nego proteklih dana, jedino što me promjena sata malo zbunila te nikako da se odmorim. Možda je to zbog nesanice a možda zbog nečeg drugog. Ili trećeg…

10. dan terapije je, mogu nešto malo iskašljati makar osjećam da ima toga dosta samo što nikako izbaciti. Probao sam sa Fluimukanom, već treći paket pijem (tri puta dnevno, prah) i nemam osjećaj da mi nešto pretjerano pomaže. Ni on a ni ostali takvi “dodaci” za olakšano iskašljavanje. Očito to pomaže kod svega samo ne kod sekreta od cistične fibroze.

Ne dreniram se, kad god se radilo na tome, nije se osjetilo ni olakšanje ni povečani obujam iskašljaja, isto tako i sa PEP sistemom tako da je odlučeno bez toga živjeti.

U normalnim okolnostima izađem u neku dužu šetnju i tada osjećam da bi mogao iskašljati nešto no međutim trenutno to nije moguće iz razloga koronavirusa.

Kada sve to prođe planiram ići na neko planinarenje da se kompletno resetiram i napunim pluća sviježim kisikom.

Nakon toga, ako završi ovo sve, možda i odem na more na neku plućnu rehabilitaciju, sve ovisi o koroni… Vražja korona, sve se oko nje vrti i do daljnjega ništa, već samo mi preostaje čekati i vidjeti kako i kada će završiti pa da si mogu konkretne planove početi raditi….

Close