I tako, sporo prolazi vrijeme… Sporo prolazi vrijeme u ovoj izolaciji al današnji dan je nekako brzo prošao.
Završio je period blagdana, i sve se polako vraća u neku normalu. Kažem neku iz razloga jer ništa nije po starome, već u neku kontroliranu situaciju.
Još se ne nazire kraj ovome. Sve me strah kakvo će ljeto biti. Teško mi je pomisliti da ćemo morati po onoj vrućini biti zatvoreni doma i kuhati se.
Vrijeme će pokazati svoje.
Što se zdravlja tiče, zdravlje je ok. Inhalacije su u toku a inspiracija na nuli. Malo je teško napisati nešto konkretno jer je sad skoro svaki dan identičan i promjene su minimalne.
I danas, i sutra, i preksutra će najvjerojatnije biti isti dani kao i jučer, prekjučer itd. Tako da imajte to na umu, ako se zapitate otkud pomanjkanje ideja i/ili inspiracija.
Inhalacije su u tijeku, i umor se već polako osjeća. Jedva čekam da legnem u krevet i zaspim, odmorim se i probudim kao nova osoba.
To se naravno neće dogoditi ali nije grijeh željeti nešto drugačije…
