Dan + 95 – Opet pikanje
Jučer je bilo veselo na terapijama. Došli smo i odmah su nam postavili antibiotike no međutim nije išlo. Ruka nije boljela, pekla ni naotekla no međutim prvi korak je bio izvaditi sa tog mjesta braunilu i staviti na drugo mjesto.
Novo pikanje.
Kroz život smo ih mali milion preživjeli tako da što je još jedno? I tako, krene drugo pikanje i pogodi se živac. Doslovno nas je presjeklo u palcu koja oštra i iznenadna bol, a da situacija bude zanimljivija, kako se igla namještala jer nije iz prvog pokušaja uspjelo tako se ponovio postupak još jednom. Preživjeli smo i to no međutim, nije išlo. Nije išlo pa se moralo opet vaditi i opet se dirao živac.
Novo pikanje.
Treće pikanje je uspjelo odmah. Antibiotik je tekao. No ne zadugo. Doslovno čim je sestra napustila prostoriju je sve stalo. Zvali smo sestru i ništa nije bilo jasno ni nama ni njoj. Kako smo odradili dva ili tri pikanja (ne sjećamo se iskreno više od muke), to više nije bio problem pa se išlo za time da je problem u sustavu (cijev kroz koju teče antibiotik). Promjenio se sustav i opet isto, krenulo i stalo. Nakon sustava se mjenjala boca i bingo! Ispalo je da je problem u boci. Najobičnija plastična bočica u koju ide lijek, svega 100 ml. Da stvar bude zanimljivija, danas ujutro smo saznali da je to bio problem sa svima na odjelu.
Cijela serija plastičnih bočica je imala tvorničku grešku. Koja je vjerojatnost za to? Jako mala. Sva sreća pa se i danas ujutro imala ista serija bočica tako da je mukotrpno išlo, dok je drugi antibiotik od 250 ml bez problema tekao.
Sada se idemo spremiti i polako krenuti na večernju rundu antibiotika sa nadom da se ta serija neispravnih bočica potrošila.
