Dan + 27

Jučer navečer mi se dogodila jedna čudna stvar, a to je ta da me oblio znoj i vručina. To mi se zna povremeno dogoditi no ne znam zašto i zbog čega.

Iz čistog mira dođe, i osjećaj je ko da je sve oko mene nerealno (ko da se radi o alkoholiziranom ili napušenom stanju), ponekad šumi u ušima ali ne uvijek.

Kada se to dogodi, dobije se velika želja za slatkim i tek nakon nekoliko konzumiranih slatkiša, odnosno stvari sa šećerom, stanje se stabilizira.

Na prvu zvuči ko neko stanje vezani za gušteraču, moguće dijabetes, no međutim ta pojava kako bi to nazvao se pojavi jednom na nekoliko mjeseca. Ne sjećam se kada se prije ovog puta dogodila.

Kako je to izgledalo, u jednom trenutku samo je došao čudan osjećaj koji bi najbliže mogli opisati alkoholiziranom stanju i uz to želja za slatkim. Uz to me znoj oblio u potpunosti, kao nakon nekog fizičkog rada ili aktivnosti. Stanje ošamućenosti bi to mogli nazvati je trajalo sve dok se nisu pojeli keksi i slatkiši.

Nakon toga ko da se ništa nije dogodilo, sve se vratilo na staro…

Dan + 26

Petak navečer, početak vikenda. Mjere polako popuštaju no to ne znaći da stvari idu na bolje. Svega me strah kako će sad to dalje izgledati, više se bojim trenutne sitacije nego prijašnje.

Bojim se trenutne situacije više nego prijašnje zbog toga jer je prije bilo ograničeno sve, od kretanja do boravka vani. Sad dalje će biti slobodno kretanje no svako malo vidimo vijest da netko oboljeli od koronavirusa se šeće vani i ne pridržava samoizolacije.

E toga se bojim, i takvih ljudi…

Lako bi bilo reći, mi čemo se pridržavati pravila i paziti na sebe, no trenutak nepažnje druge osobe može presuditi daljnjem toku razvoja situacije. To je ono gdje je problem.

Možemo mi biti zatvoreni ne znam koliko dana, tjedni, mjeseci no prvi puta kada izađemo možemo baš onda u tom trenutku nastradati.

Nije cilj da smo čim duže zatvoreni doma (oboljeli od cistične fibroze) nego da smo aktivni i pokretni, a prethodna i trenutna situacija je sve samo ne to.

Dan + 25

Nakon jučerašnje nesanice, danas se dogodilo sasvim suprotno. Spavanje pre dugog trajanja… Ne znam zašto se ne može neki balans pronaći, nego gornji ili donji ekstremiteti.

Zadnjih par dana i objava se nije dotaknulo zdravlja, što je i dobro jer je zdravlje zadovoljavajuće. Neka tako i ostane čim dulje, samo da se ne ureknemo sad sa ovim.

Inhalacije, jutarnje u tijeku i nadam se da će biti produktivno iskašljavanje. Jučer je bilo tako tako, a prekjučer jako slabo. Treba biti barem malo, jer ako nije onda mi se čini ko da nešto nije u redu. A sve to bi se moglo povezati sa nedostatkom sna, iz razloga jer se tijelo ne odmori kako spada pa ne funkcionira kako bi trebalo.

Nadam se da će današnji san biti normalan, makar to mi je dosta teško za očekivati s obzirom na događaje u protekla dva dana. Šta je tu je, vidjet ćemo sutra!

Dan + 24

Još jedan dan, još jedna nesanica u nizu. Još jedna neprospavana noć je iza nas. Iz kojeg razloga, ne znam ali bi bilo lijepo kad bi se saznalo.

Dan prije se ranije probudilo baš iz razloga da ne dođe do ovog problema i evo što se dogodi, sasvim suprotno.

Ne shvaćam zašto i kako…

Nema mi gorega od nesanice i konstantnog vrtenja/rotiranja u krevetu umjesto spavanja.

Vrlo užasna i iritantna pojava. Nadam se da ove noći ne bude isti problem.

Dan + 23

Ova objava se piše tijekom večernjih inhalacija, to je povremeno postao običaj. Zdravlje je dobro, ne bunim se. Zahladilo je pa je svijež zrak, oštri, što mi odgovara.

Čudne su te promjene vremena, pre česte i previše oscilacija. Jedan dan sunčano, uranjeno ljeto a drugi dan skoro pa polarna zima. Kako onda ne biti bolestan uz sve te promjene vremena?

Često me prilikom takvih promjena boli glava, ništa strašno ali opet vrlo iritantno. Nikako doći na zelenu granu sa svime time.

Živo me zanima kakvo će ljeto biti. Imam osjećaj da će biti pakleno al onda s druge strane dok opet razmislim, nikad se ne zna s obzirom na dosadašnje čudne i nepredvidljive promjene vremena.

Close