Dan + 105 + 106 – Novi nastavak za inhalator

Kako dva dana u naslovu? Pa eto, jučer smo cjeli dan odmarali tako da nismo na računalo dolazili. To je praktički bio prvi dan nakon tri ili više tjedna da imamo mogućnosti odmoriti se.

Naravno sad odjednom ne možemo sve to nadoknaditi no težimo prema tome. Danas smo spavali devet sati u komadu, ne sjećam se kada je zadnji put bilo tako. Vjerojatno još onda za vrijeme karantene, jer kasnije smo imali obveze pa nismo nešto previše spavali.

Da dodamo malo života u objavu, baš smo se jučer počeli inhalirati sa novim nastavkom za inhalator. Starog smo koristili puno previše tako da je bilo pravo vrijeme da ga se riješimo. Odnosno odavno je bilo pravo vrijeme da se riješimo toga jer je prošlo više od godine dana kako ga koristimo.

Samim time kako smo završili antibiotsku terapiju, očistili se od bakterija, samim time smo odlučili promjeniti četkicu za zube i usnik za inhalator. Pretpostavka je da su takve stvari pune “starih”, odnosno namnoženih bakterije pa samim time smo htjeli svježi početak.

U vezi inhalacija, primjetili smo da se smanjilo vrijeme inhaliranja, prije se znalo to odužiti no sad se skratilo. Stari usnik je dao svoj doprinos, tako da se s vremenom istrošio.

Ono što nas je iznenadilo je to da sa novim usnikom je došao i duži kabel odnosno cijev. To je izuzetno praktično jer ovo što smo dosad imali je jako kratko bilo i samim time smo bili primorani sjedeti kraj inhalatora za vrijeme inhalacija.

Da ne ispadne da je ovo ne znam kako dugo, nije, ali je dosta dugo da se malo odmaknemo od inhalatora i obavljamo nešto drugo.

Dan + 104 – Prvo buđenje nakon terapije

Prvo buđenje nakon terapije rezultiralo je time da smo spavali devet sati u komadu. Ne sjećam se da bi se kroz noć probudili ili imali kakvih problema sa spavanjam, kako smo legli jučer tako smo se danas probudili. Doslovno u istoj pozi.

Očito je da su nas antibiotici i sve to izmučili, ali tako je uvijek. Sad će nam trebati par dana da dođemo k sebi i oporavimo se no to je sve normalno. Tijeli nam je tako i tako bilo iscrpljeno od antibiotika, a još dodatno je iscrpljivalo ovo sunce vani zajedno sa pritiskom i visokim temperaturama.

Trebat će sad kojih tjedan dana da nam se tjelo vrati u normalu i da nastavimo normalnim životom.

Također prvo buđenje nakon terapije je rezultiralo glavoboljom, možda zbog predugog sna a možda zbog igre slučaja. Tko će znati više, proći će nadajmo se.

Dan + 103 – Napokon gotovo

Možemo napokon reći da je – napokon gotovo! Ako ništa drugo, barem zasad. Prošlo je naših četrnaest dana i sada se samo možemo nadati da uskoro nećemo ništa pokupiti da bi nas dovelo u neku opasnost od infekta.

Sada smo izdržali godinu dana bez intravenozne terapije, mogli smo i još dulje no međutim nismo se htjeli mučiti više. Nije baš zabavno dok osjećaš ko da imaš mokri pjesak na prsnom košu.

Pogotovo ne dok si navečer legnemo i sve se to slegne. To nije nimalo ugodno. Ili dok se usred noći probudimo jer ne možemo disati. Ili se probudimo jer nas toliko kašalj muči da ne znamo da li se gušimo, imamo li alergiju ili nešto sasvim drugo.

Definitivno nije niti ugodno niti zabavno.

Sada se samo možemo nadati da će biti sve ok do daljnjega.

Dan + 102 – Ruke će nam otpast

Da, istina je. Ruke nas toliko več bole da imamo osjećaj da će nam otpast. Užasno, svaki pokret ko da nam netko reže nešto u ruci. Na žalost ništa novog, to je uobičajeno kod nas s CF-om.

To bi mogli kazati da je sreča u nesreći, jer to znači da nas još uvijek mogu pikati u žile na ruci. Neki nemaju te sreće pa dobe iglu u vrat. To je možda bolja opcija jer se ne treba pikati svaki dan, no međutim mislim da je to zadnja opcija.

Kako god bilo, nadajmo se da će nam ova igla izdržati još svega jednu terapiju jer nam je sutra zadnje.

Prije nekoliko godina smo imali tu sreću da nam je igla (ili žila) otkazala te smo za zadnju terapiju dobili baby sistem a kod toga boli svaki pokret jer ide metalna igla u žilu i ostaje tako dok ove “obične” igle su plastične. Željezna je unutar te plastične kako bi se moglo ubosti, no onda se ona kasnije vadi.

Eto, nadajmo se najboljem sutra…

Close