Dan + 35 – Odmor

Dan + 35 – Odmor

Jučer još jedna runda šetanja od pet kilometara. U dva dana se prevalilo nešto više od deset kilometara. I to sve nakon skoro dva mjeseca karantene.

Sve je to dobro i poželjno, no tijelo govori svoje. Preopterećenje s obzirom na mjesece nekretanja je počelo pokazivati svoje posljedice. Danas pauza od šetnje, tako da se tijelo odmori pa sutra u nove pobjede.

Mišići su počeli stezati, što je normalno nakon opterećenja. Prije su se takve relacije prolazile bez problema, no kao što je rečeno, karantena je odradila svoje.

Neka se danas tijelo i mišići odmore pa sutra u nove pobjede. Također treba napomenuti da se nakon tolike duge šetnje izuzetno lijepo spava. Tijelo se opskrbi sviježim zrakom i spava se ko mala beba, bez ikakvih buđenja u noći i nesanica.

Sve drugo je sve po starome, zato se ni ne spominje ništa. Da ima kakvih promjena napisalo i napomenulo bi se. Na žalost i toga će biti, kao i raznih drugih izvanrednih i nepredvidivih situacija.

Što se tiće zdravlja, tu se ne možemo buniti jer zasad sve je tip top!

Dan + 34 – Šetnja

Dan + 34 – Šetnja

Napokon izlazak! Izlazak u prirodu i šetnja od prilike pet kilometara. Da, dobro ste pročitali, pet (5) kilometara! I to bez ikakvog zamora i umora. Fantastičan osjećaj.

Ono što me iznenadilo, i to pozitivno, je to što bez obzira koliko dugo se šetalo, niti malo se nije ni umorilo ni zamorilo. Niti mišići nisu boljeli. Zanimljivo, s obzirom da se praktički skoro dva mjeseca nije izašlo od doma i odma na takvu relaciju. I to bez posljedica! Vrlo zanimljivo.

Tako bi sad trebalo svaki dan.

Evo jedna nasumična slika, koja se poslikala prilikom šetnje.

slika prirode prilikom šetnje

Bilo je sve super i skoro pa idealno, no jedino je vrijeme kasnije nešto malo štekalo. Cijeli dan je bilo lijepo, toplo, ugodno sunčano no kasnije je dosta zahladilo.

Dobra stvar je ta što nije bilo niti jedne osobe na toj relaciji, doduše bilo je prometno više nego inače ali barem nije bilo kontakata sa nikim.

Dan + 33

Dan + 33

Još jedan dan, još jedna bitka. 33. dan pisanja objava, nije bilo nešto previše oscilacija ili promjena. Sve do ove čudne prehlade. Kažem čudne, mislim prehlada ko i svaka dosad samo ono što je čudno je to što me doslovno prehladio propuh.

Neki bi rekli nije to ništa čudno, no di je baš tu sreća da te jednom “povuće” propuh i odma osjetiš posljedice. To nema nikakve sreće.

Dobra stvar je ta što je grlobolja trajala svega dva dana mislim, glavobolja možda dan više ali sinusi i dalje štekaju. Nos je pun, nije zaštopan to treba napomenuti, no međutim nikako da prestane curiti iz njega.

Kašalj je i dalje isti, nema tu nekih promjena. Prilikom inhalacija se ima nešto malo za iskašljati a van toga gotovo i ne.

Opet s druge strane me ni ne čudi da smo svi boležljivi, kakve su to promjene vremena pa ni zdrave osobe nisu otporne na to. Doslovno se u jednom danu promjeni nekoliko godišnjih doba, što nije nikako dobro.

Nikako doći na zelenu granu sa tim vremenom. Smatram da kad bi se vrijeme normaliziralo, da bi se i zdravstvene tegobe umanjile. Koliko toliko, ali bolje išta nego ništa.

Dan + 32

Dan + 32

Druga runda jutarnjih inhalacija je u tijeku, nije bilo vremena za objavu za vrijeme prve runde. Da se nadovežem na situaciju od proteklih dana, danas je ok koliko toliko. Za kojih par posto bolja je situacija nego jučer.

Jučer tokom dana nije me glava boljela kao što je bio slučaj prekjučer. Sinusi su i dalje puni te nikako da se očiste. Također jučer nije bilo valova vručine, što mi daje na znanje da stvari ipak idu na bolje, koliko toliko.

Kašalj nije niti pojačani niti oslabljeni, ima sekreta za izbaciti tokom inhalacija i to bi bilo više manje to.

Mislim da me kombinacija otvorenog prozora tokom noći, zajedno sa dnevnim propuhom pogotovo nakon tuširanja, pogodila i zahvatila pošteno.

Naravno da to neće proći za par dana kao što je slučaj kod zdrave osobne, nego će se to razvući na kojih desetak dana.

Samo se nadam da neće biti pogoršanja ili izvanrednih situacija, jer je to ono što nam najmanje treba.

Dan + 31 – Mjesec dana pisanja

Dan + 31 – Mjesec dana pisanja

Dan 31. U nekom idealnom svijetu, ova objava bi bila mjesec dana od početka pisanja. Kažem idealnom jer nema svaki mjesec 31 dan već 30, 29 i 28.

Kako je jučer rečeno da stvari idu na bolje, to se malo tokom jučerašnjeg dana promjenilo. Ujutro i oko podneva je bilo sve ajmo reći idealno ali kasnije poslijepodne je počelo opet po starome.

Glavobolja je počela, sinusi puni a kasnije navečer je opet došao onaj osjećaj ko da će se biti bolesnim. Nadalo se da će večernje inhalacije malo stabilizirati situaciju, no međutim ne znam baš da li je to tako bilo.

Temperature nema, ali povremeno postoji onaj osjećaj ko da je ima i da mi je jako vruće. Na opip mi ne djeluje uopće vruće čelo, niti se preznojavam kao kad imam temperaturu.

Danas je situacija ista ko i jučer ujutro, dobra zasad no nadam se da neće se mjenjati tokom dana. Makar ako će biti ko i jučer onda mogu znati što me očekuje.

Razlika između danas i jučer je ta što danas od početka dana, odmah ujutro je bio taj osjećaj bolesti dok jučer nije toga bilo.

I dalje na opip nema temperature ali sinusi su puni. Što se tiče iskašljaja, tu se nema nešto previše za iskašljati te je po tom pitanju situacija stabilna.

Ono što mislim da je u pitanju ovdje je to da je propuh krivac za ovo stanje u kojem se nalazim. Nekoliko puta u prethodnim danima se osjetilo da me propuh “potegnuo”, i to pogotovo nakon tuširanja.

Da imam temperaturu bi se preznojavalo, i kad je temperatura u pitanju, svaki topli napitak bi doveo do preznojavanja. U ovom trenutnoj situaciji, to nije slučaj.

Još samo temperatura fali, ne hvala.

Kako kod cistične fibroze je sve nelogično i upitno, najobičnija prehlada traje kojih tjedan dana tako da mislim da će ovo potrajati do drugog tjedna. Nekako se nadam da neće no međutim osjećaj me dosad još uvijek nije prevario.

Close