Nakon uspješne vožnje neki dan, mislim da prekojučer, jučer je isto odlučeno ići u nove pobjede bicikliranjem. Nešto manje kilometraže nego dan prije, no međutim pet i pola kilometara mislim da je sasvim solidno.
U nastavku donosimo sliku snimljenu prilikom pauze, odnosno odmora od vožnje. Kakva je to vožnja gdje je pauza? Takva da od tvrdog sjedala bole kosti već znate (ili si možete zamisliti gdje) pa je potreban predah.
Ruta vožnje je dobra, no međutim problem je u tome što je ta ruta dosad bila nepoznanica ljudima koji nisu to prolazili. Kako su stvari postale ozbiljne i uvedene su dodatne mjere, ljudi su tražili sve moguće puteve da zaobiđu sve i svašta tako da su pronašli našu rutu to jest bolje rečeno našu malu oazu mira.
Oaza mira iz razloga jer se tamo stalno šećemo, a sada i vozimo. Al dobro, što je tu je. Samo što previše divljaka ima koji se natjeravaju iz razloga samo njima poznatoga a samim time ugrožavaju sve oko sebe.
Što se tiče ovih dodatnih tjelesnih aktivnosti zadnjih dana, nije se primjetilo nešto da se ima više za iskašljati. Možda onaj talog od nekog dana je posljedica fizičke aktivnosti, ne znam. Volio bi vjerovati da je.
U svakom slučaju, mislim da je dosta dobra ova kombinacija šetnje i vožnje biciklom, doduše vožnja biciklom više umara i iscrpljuje koliko smo uspjeli primjetiti i osjetiti. To je dobro, jer jedan dan se umorimo prilikom vožnje biciklom a drugi dan “odmaramo” uz nešto pasivniju tjelesnu aktivnost – šetnju.
