Dan + 138
Vikend samo što nije. Nemamo nešto planova za vikend, ne trebamo se odmarati. Barem ne zasad.
Možda ćemo samo ljenčariti i to je to.
Zasad nikakvih planova, pa šta bude bit će!
Month: August 2020
Dan + 137 – Zbogom komarci
Jučer poslije plivanja smo se odlučili otići u drogeriju i kupiti napravu koja se stavi u struju i tjera (ili ubija) komarce i ostale nametnike.
Možemo reći da smo prvu noć spavali bez zujanja u ušima.
Zato smo danas čak i duže spavali nego bilo koji dan u protekla dva mjeseca.
Ništa, moramo se vraiti na stari ritam i buditi se što je moguće ranije.
Nemamo dosta sati u danu koliko nam treba, tako da sve možemo stići obaviti.
Dan + 136 – Prokleti komarci
Ovo je postao užas! Svake noći, zzzzZZZzzZZzz u jedno doba nas probudi i ne možemo zaspati radi prokletih komarci!
Ujutro dok se probudimo sve nas svrbi, ko da imamo šugu ili nešto takvo.
Svake godine sve gore i gore je sa tim beštijama.
Kroz dan ništa i onda tek navečer pred spavanje se pojave.
Danas kupujemo nešto protiv njih jer ovo je van svake pameti!
Dan + 135 – Plivanje
Sve nas boli od plivanja, ali to znači da se nešto dešava. Nije da dolazimo tamo i uzaludno trošimo vrijeme.
Može i to biti slučaj, ali nadajmo se da nešto dobro radimo u vezi svega toga.
Bilo bi izuzetno dobro da nam pomogne plivanje ojačati pluća i samim time rješiti se neželjenog sekreta.
Samim time bi i manje infekcija bilo te bi bila ujedno i manja potreba za antibiotiocima.
Naravno još je rano za kazati, no mogli bi polako početi primjećivati promjene.
Ako nas pamćenje ne vara, danas nam je točno dva tjedna otkako smo počeli ići na plivanje.
Sve što se radi u životu, pogotovo na vlastitom tjelu, treba oko dva tjedna da se vide promjene.
Tako da ako dosad nismo vidjeli, sada bi bilo pravo vrijeme da počnemo viđati.
Dan + 134 – Nostalgija i prošla vremena
Eh da, danas smo na radiju čuli stare pjesme pa nas hvata nostalgija. Ništa posebno se nije dogodilo niti ima povoda tome, jednostavno smo se sjetili starih vremena.
Vremena dok nije bilo ništa bitno, niti su obveze bile ozbiljno shvaćene.
Sve je bilo zabavno, zezancija i za ono doba frustrirajuće. No kad se sve stavi na isti koš, i sad kad se prisjetimo toga, vidimo koliko nam je lako i lakše bilo.
Tada smo bili kraljevi/ce univerzuma i ništa nije bilo bitno niti teško. A sada je sasvim drugačija priča.
Očito to dolazi s godinama.
Eh da nam se vratiti u stara vremena, kojih petnaestak vremena u prošlost na kojih tjedan dana.
Sa ovim svime što znamo danas, kako bi dobro nam bilo…